|
COORDINAMENTO NAZIONALE PER LA JUGOSLAVIA ITALIJANSKA KOORDINACIJA ZA JUGOSLAVIJU |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
IVAN GORANKOVAČIĆ
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
La sua opera piů nota č "Jama" (La Fossa),
redatta durante la guerra nelle devastate alture della Bosnia
occidentale, a Livno. Scrisse il poema anche per dimostrare il suo
senso di responsabilitŕ intellettuale ed etica per le atrocitŕ che
stavano commettendo gli Ustaše, fascisti
croati. Ivan Goran Kovačić fu ucciso dalle
forze dei Četnici presso Foča, Bosnia, il 13 Luglio 1943, ed il sito
della sua tomba non č noto - come aveva immaginato nella sua poesia
"Mia Tomba". I versi di Vuk Krnjević: Fuga autunnale su Tjentište,
e di Matej Bor:
Srečanje / L'incontro pienamente descrivono il modo in cui anche
Ivan Goran scomparve durante le rappresaglie compiute nella metŕ del
'43 nella Bosnia centrale. Scriveva Mario De Micheli: Il poema "La Fossa" fu letto e recitato moltissimo nella Jugoslavia unita, ed ancor di piů sui suoi versi si rifletteva con un profondo spasmo ed un silenzio muto, con lo sguardo che cercava universalmente scampo dal male, perché il livello di angoscia che il poema produce č enorme. Questo messaggio - contro la tortura, contro gli assassinii collettivi e i crimini di guerra in generale -, che il poema trasmette, č fortissimo per via della lunghezza epica della poesia che, con le rime in endecasillabi distinti ed attenuati, con una propria struttura formale forte, a contrasto contro il male, combatte l'atrocitŕ e conduce verso una catarsi di sopravvivenza, dopo l'arrivo dei liberatori partigiani. Tantissime scuole elementari, gruppi culturali di appassionati, in Croazia e non solo, portano tuttora il nome di Ivan Goran. Altri lavori di Ivan Goran Kovačić sono: "Poezija" (1932), "Dani gnjeva" (1936), "Ognji i rože" (postumo), "Sveti psovač" (postumo), "Eseji i ocjene" (postumo). Nelle novelle di “Dani gnjeva" (1936) si rileva la sua forte inclinazione verso i temi sociali dei contadini e della classe povera in generale. Con le sue stesse parole raccontň di aver scoperto "la croaticitŕ" e "la rivolta della piccola gente" tramite il Movimento dei Contadini di Stjepan Radić. Con la sua tecnica di realismo lirico raggiunse altissimi effetti - per esempio, con la poesia "Beli most" (Ponte Bianco). <<Finché ci sarŕ anche l'ultimo uomo a parlare la lingua croata e la lingua umana in generale, il poema "Jama" (Fossa) di Ivan Goran Kovačić, con il suo raggiungimento artistico, rappresenterŕ una condanna permanente del crimine, e fungerŕ da inno per la libertŕ, la veritŕ e la bellezza cantate dall'uomo, un inno alla dignitŕ umana.>> Sono le parole di Jure Kaštelan sul poema di Ivan Goran Kovačić. ---
Qui riportiamo in parallello, il poema
originale, con la traduzione in
italiano di Mario De Micheli (Editrice
Magma, Milano) e quella
in inglese di Alec Brown (da
noi redatta a livello ortografico). ---
Ringraziando entrambi i traduttori, precisiamo che la nostra presentazione non risponde ad altro interesse che al desiderio e necessitŕ di divulgazione culturale. Restiamo ovviamente a disposizione di eventuali detentori di copyright, con i quali non siamo potuti entrare in contatto, per il ritiro del testo da queste pagine, in caso di legittimo reclamo. |
| Jama Ivan Goran Kovačić 1942-43
|
LA FOSSA Ivan Goran Kovačić
1942.-43.
|
|
I |
traduzione Mario de
Micheli I. |
|
|
|
|
Krv je moje svjetlo i moja tama. |
Splendore e tenebra č il mio sangue. |
|
Blaženu noć su meni iskopali |
Dal profondo degli occhi |
|
Sa sretnim vidom iz očinjih jama; |
mi strapparono la luce e la dolce tiepida notte. |
|
Od kaplja dana bijesni oganj pali |
Ora il lampo del giorno solo dietro la fronte |
|
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu. |
m'accende le sanguinose pupille. |
|
Moje su oči zgasle na mome dlanu. |
Nel cavo della mano si spensero i miei occhi |
|
|
dove ancora palpitava un volo d'uccelli |
|
|
quando vi si specchiň l'ultimo cielo. |
|
Sigurno još su treperile ptice |
|
|
U njima, nebo blago se okrenu; |
Nell'azzurro delle pupille |
|
I ćutio sam, krvavo mi lice |
sentivo affondare il mio volto rigato di sangue. |
|
Utonulo je s modrinom u zjenu; |
Sul palmo della mano ormai incapaci di pianto |
|
Na dlanu oči zrakama se smiju |
i miei occhi ridevano alla luce |
|
I moje suze ne mogu da liju. |
e caldo e denso il sangue |
|
|
stillava tra le dita che il carnefice |
|
|
per uno strazio piů grande |
|
Samo kroz prste kapale su kapi |
mi conficcň nelle orbite vuote. |
|
Tople i guste koje krvnik nađe |
|
|
Još gorčom mukom duplja koje zjapi |
Poi la dolcezza del sangue m'invase |
|
Da bodež u vrat zabode mi slađe: |
come se mi sciogliessi in lacrime vere. |
|
A mene dragost ove krvi uze, |
|
|
I ćutio sam kaplje kao suze. |
L'ultima luce ch'io vidi prima della notte atroce |
|
|
fu il bagliore del coltello, |
|
|
il grido bianco della mia cecitŕ, |
|
Posljednje svjetlo prije strašne noći |
fu la bianca pelle dei carnefici |
|
Bio je bljesak munjevita noža, |
nudi fino alla cintola. |
|
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći, |
Fu cosě nudi che ci strapparono gli occhi. |
|
I bijela, bijela krvnikova koža; |
|
|
Jer do pojasa svi su bili goli |
Mai cosě viva, dolorosa luce, |
|
I tako nagi oči su nam boli. |
mai cosě forte tu sorgesti all'alba! |
|
|
Mai cosě balenasti nel fulmine o nel fuoco! |
|
|
Mi crepitavano di lacrime ardenti |
|
O bolno svjetlo, nikad tako jako |
le devastate occhiaie |
|
I oštro nikad nisi sinulo u zori, |
e nel tormento mi giungevano i gridi dei compagni, |
|
U strijeli, ognju; i ko da sam plako |
sentivo esplodere i loro lampi. |
|
Vatrene suze s kojih duplje gori; |
Non so quanto durň questo fuoco ruggente |
|
A kroz taj pako bljeskovi su pekli, |
se giŕ due bulbi induriti e nodosi |
|
Vriskovi drugih mučenika sjekli. |
mi stanno crescendo nelle orbite vuote. |
|
|
|
|
|
Caddi stringendo gli occhi nella mano. |
|
Ne znam koliko žar je bijesni trajo, |
O madre, dissi, ora che sono cieco |
|
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu, |
chi potrŕ ancora piangere per tč? |
|
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo. |
Nella folle memoria sgorgň l'intensa luce |
|
Tad spoznah skliske oči na svom dlanu |
come il fragore di cento campane |
|
I rekoh: „Slijep sam, mila moja mati, |
da bianchi campanili. |
|
kako ću tebe sada oplakati...” |
O divina luce di Sion, albero bianco, |
|
|
luna e fiume, o mia luce come latte materno! |
|
|
|
|
A silno svjetlo, ko stotine zvona |
Quando il carnefice mi costrinse a chiudere gli occhi |
|
Sa zvonika bijelih, u pameti |
non m'aspettavo questo estremo dolore. |
|
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona, |
Demente caddi di schianto sui ginocchi |
|
Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti! |
e giŕ nel crampo della mano |
|
Svijetla ptico, Svijetlo drvo! Rijeko! |
stringevo gli occhi miei. |
|
Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko! |
Piů nulla intesi, m'inghiottě un abisso |
|
|
che su di me si chiuse come tomba. |
|
|
|
|
Al ovu strašnu bol već nisam čeko: |
|
|
Krvnik mi reče: „Zgnječi svoje oči!” |
|
|
Obezumljen sam skoro preda nj kleko, |
|
|
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoći; |
|
|
I više nisam ništa čuo, znao: |
|
|
U bezdan kao u raku sam pao. |
|
|
|
|
|
II |
II. |
|
|
|
|
Mokraćom hladnom svijestili me Ćuške |
Ci risvegliarono con fredda orina e percosse, |
|
Dijelili, vatrom podigli me silom; |
col fuoco di un tizzone. |
|
I svima redom probadali uške |
Ci bucarono i lobi delle orecchie |
|
Krvnici tupim i debelim šilom |
con una punta di ferro scheggiata |
|
„Smijte se!” - ubod zapovijedi prati - |
e un ordine seguě quella tortura: |
|
Oboce svima pred krst ćemo dati!” |
Ridete,
perché prima dell'ultimo strazio |
|
|
|
|
|
Un ridere sinistro, disumano, si diffuse tra noi |
|
I grozan smijeh, cerekanje, grohot |
come se a ridere fossero dei morti: |
|
Zamnije ko da grohoću mrtvaci; |
un delirio che impaurě anche i boia. |
|
I same klače smete ludi hohot |
Allora ci caddero addosso colpi di frusta |
|
Pa svaki bičem na žrtve se baci. |
e noi ciechi, tra quel ridere atroce, |
|
A mi smo dalje u smijanju dugu |
rimpiangemmo i dolori di un tempo. |
|
Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu. |
Poi diventammo muti, inorriditi |
|
|
d'essere ancora in vita. |
|
|
E in quel prostrato silenzio |
|
Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli |
ci passarono tra i lobi il fildiferro. |
|
(Od straha valjda što smo ipak živi), |
Nel silenzio mi raggiunse il canto |
|
U red za uške otekle nas vukli, |
di un uccello dal bosco. |
|
I nijemi bol na stranu sve nas privi; |
|
|
(U muku čuli iz šume smo pticu): |
Ora ogni gesto provocava un gemito. |
|
provlačili su kroz uške nam žicu |
Vi
tormenta, disse il carnefice, |
|
|
E cosě nessuno di noi mosse piů il capo |
|
|
per non ferire il compagno vicino. |
|
I svaki tako, kada bi se mako, |
|
|
Od bola strašna muklo bi zarežo. |
Di una fuga impossibile sicuri, |
|
„Šutite!” - rikne krvnik - „nije lako, |
i nostri boia ripararono all'ombra. |
|
Al potrebno je da tko ne bi bježo.” |
Sentimmo un forte masticare, un fresco |
|
I nitko od nas glavom da potrese |
gorgogliar d'acqua nelle gole arse |
|
I drugom slijepcu šuti bol nanese. |
come dopo una dura fatica. |
|
|
Di lě a poco si lanciavano lazzi, immondi scherni. |
|
|
Tra sonori sbadigli e flatulenze |
|
Krvožednike smiri žičan lokot |
sembrava che ci avessero scordato. |
|
I umorni su u hlad bliski sjeli; |
Ehi, che ragazza ho adocchiato quest'oggi! |
|
I začuo se vode mrzli klokot |
vociň qualcuno, accompagnando |
|
U žarku grlu, i glasno su jeli, |
con osceno commento il suo ricordo. |
|
Ko poslije teška posla; zatim stali |
|
|
Jedan sa drugim da se grubo šali. |
Al gorgogliare dell'acqua e del vino |
|
|
la nostra colonna si agitň e il fildiferro mi morse. |
|
|
|
|
Zaboravili kao da su nas: |
|
|
Zijevali, vjetre puštali su glasne. |
|
|
„Eh, jednu malu vidio sam danas...” |
|
|
Dobaci netko, uz primjedbe masne. |
|
|
I opet klokot hladna vina ili vode |
|
|
Trgne slijepce - žica me probode. |
|
|
|
|
|
III |
III. |
|
|
|
|
U mome redu počela da ludi |
Folle, nella mia fila, una donna gridň: "O gente, |
|
Neka žena. Vikala je: „Gori! |
un incendio divampa! Una casa brucia!" |
|
Ljudi, gori! Kuća gori! Ljudi!” |
E il fildiferro piů furiosamente |
|
A žica ljuto počela da pori |
riprese a lacerarci le tumefatte orecchie. |
|
Nabreknute, grozne naše uši. |
Svenuta a terra s'abbatté la donna. |
|
Na tla se žena ugušena sruši. |
Gattacci
guerci, teste di morto, musi di gufo, |
|
|
Per
ridarvi la vista |
|
|
E con un colpo di coltello |
|
„Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke” |
sfregiň il volto di un vecchio, |
|
Sove! U duplja dat ćemo vam žere |
gli troncň un orecchio |
|
Da progledate! Vi, ćorave mačke!” |
che restň appeso oscillante al fildiferro: |
|
Zareži pijan koljač kao zvjere |
un acuto lamento e nella notte |
|
I slijepcu nožem odcijepi lice |
l'incespicante correre di un cieco |
|
Od uha što se zaljulja vrh žice. |
inseguito e raggiunto, |
|
|
il tonfo sordo dell'accoltellato. |
|
|
|
|
Urlik i teški topot slijepe žrtve |
Cosě almeno sei salvo, io dissi nel mio buio, |
|
(Što bježeć kroz mrak uvis noge diže), |
ignorando che ci portavano alla fossa. |
|
I brz trk za njom, sred tišine mrtve, |
|
|
I tupi pad, kad lovca nož je stiže |
Il cuore mi batteva dentro il petto |
|
O, taj je spašen! — rekoh svojoj tami |
e attraverso il filo di ferro |
|
Ne opazivši da nas vode k jami. |
sentivo il batticuore dei compagni |
|
|
mentre la fila avanzava. |
|
|
Oh, come battevano gemendo i nostri cuori |
|
Srce je muklo šupljom grudi tuklo; |
nella notte funesta! |
|
Tad druga srce preko žice začuh. |
In quel battito vidi i miei pensieri |
|
Lupanje ludo naprijed nas je vuklo. |
come al centro di una grande luce. |
|
(Što srce skaču kad u mraku plaču!) |
|
|
I od te lupe progledah kroz rupe: |
Cosě di nuovo come in quel mattino |
|
U jasnom sjaju misli mi se skupe. |
riconobbi la fossa giŕ scavata |
|
|
e cupamente v'intesi cadere la prima delle vittime. |
|
|
Mentalmente decisi di contare: |
|
I vidjeh opet, ko još ovog jutra, |
nella colonna ero il cinquantesimo. |
|
Duboku jamu, juče iskopanu. |
Allora attesi, registrando |
|
Napregnuh sluh da čujem kad unutra |
dati precisi: chi giŕ cadeva nella buca, |
|
Uz tupi udar prve žrtve panu. |
chi stava per cadervi. Addizionavo |
|
Oštrom svijesti odlučuh da brojim: |
e sottraevo i colpi, le cadute, |
|
Ja, pedeseti što u redu stojim. |
con ogni forza della mente |
|
|
tesa nella coscienza, |
|
|
perché nessun dettaglio mi sfuggisse. |
|
I čekao sam. Skupljao sam točne |
|
|
Podatke: tko je već nestao straga, |
Una cicala cantň, sulla pianura |
|
Tko sprijeda - zbrajo, odbijao, dok počne |
una nuvola stese la sua ombra. |
|
Udaranje, padovi. Sva snaga |
Accanto a me un carnefice si svuotň la vescica |
|
mozga u jasnoj svijesti se napregnu |
mentre un altro sgozzava i prigionieri. |
|
Da promjene mi pažnji ne izbjegnu. |
Ogni cosa brillň dentro il mio udito |
|
|
come negli occhi |
|
|
il balenare al sole di una lama. |
|
Negdje je cvrčak pjevo; oblak pokri |
|
|
Začas u letu sjenom cijelo polje. |
|
|
Čuo sam kako jedan krvnik mokri, |
|
|
A drugi stao široko da kolje. |
|
|
Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu. |
|
|
Sa bljeskom sunca na nožnome brdu. |
|
|
|
|
|
IV |
IV. |
|
|
|
|
Kad prva žrtva počela da krklja, |
Ad un colpo attutito seguiva un singulto strozzato, |
|
Čuh meki udar, i mesnata vreća |
poi il cadere, il rotolare lento |
|
Padaše dugo. Znao sam: u grkljan |
di un corpo inerte: mi rendevo conto |
|
Dolazi prvi ubod, među pleća |
che alla gola andava il primo colpo, |
|
Drugi, a ruka naglo žrtvu grune |
il secondo alla schiena. |
|
U jamu gdje će s drugima da trune. |
Con gli altri a imputridire |
|
|
la vittima era spinta nella fossa. |
|
|
Davanti a me cadeva un compagno morente, |
|
Netko se mrtvo ispred mene složi |
alle spalle ne urlava un altro di paura. |
|
Il iza mene, riknuvši od straha, |
|
|
A ja udarce silnom svijesti množih, |
Nella mia mente addizionavo i colpi, |
|
Odbijajući pale istog maha, |
sottraevo i caduti, |
|
Mada sam svakog - što kriknu, zagrca - |
ma lo stesso ogni grido, ogni singulto |
|
Ćutio kao ugriz u dno srca. |
mi feriva nel cuore come un morso. |
|
|
Un uomo che gemeva con angoscia infantile, |
|
|
scannato gettň un rantolo agghiacciante. |
|
Čovjek iz jame jeco je ko dijete, |
|
|
Tek priklan; cikto jezivo mu glasak. |
Tremavo pensando che il mio calcolo |
|
Streptih da račun moj se ne pomete. |
fosse sbagliato e a un tratto |
|
Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak. |
una granata esplose nella buca. |
|
Tlo se zaljulja. Klonuće me svlada. |
La terra sussultň, uno sgomento |
|
Nestala u spas posljednja mi nada. |
smisurato m'invase |
|
|
stroncando ogni illusione di salvezza. |
|
|
Ma la coscienza restň sveglia: |
|
Al silna svijest pažnjom me opsjednu: |
i nervi, il sangue, la carne, la pelle |
|
U sluh se živci, krv, meso i koža |
mi si fusero insieme nell'udito. |
|
Napregli. Zbrojih trideset i jednu |
|
|
žrtvu; šezdeset i dva boda noža. |
Contai trentuna vittima |
|
Slušo sam udar kojom snagom pada, |
e sessantadue colpi di coltello. |
|
I meni opet vratila se nada. |
Mi parvero vibrati con minore energia |
|
|
e in me rinacque una speranza. |
|
|
A ogni grido dal fondo della fossa |
|
Na jauk iz bezdna sada nova prasne |
altre granate esplodevano e i morti |
|
Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa |
ora cadevan giů in un lago bollente di sangue. |
|
Padahu sad uz pljuske manje glasne, |
In terrore sull'orlo della buca |
|
Kao u vodu, povrh kaše mesa. |
su quel sangue mi sentii scivolare. |
|
Uto oćutjeh da po krvi kližem. |
|
|
Protrnuh: evo, i ja k jami stižem! |
|
|
|
|
|
V |
V. |
|
|
|
|
O vidio sam, vidio sve bolje, |
Vedevo, sě, io vedevo come se avessi nuovi occhi. |
|
Ko da su natrag stavljene mi oči: |
Vedevo la pelle bianca e il coltello assassino, |
|
I bijelu kožu, i nož koji kolje, |
le vittime davanti ai carnefici |
|
I žrtve (kao jagnjad što se koči |
come gli agnelli riluttanti e tuttavia mansueti |
|
Časkom pred klanje, al u redu bliže |
che muovono incontro |
|
Korak po korak mirno k nožu stiže). |
alla lama che li deve sgozzare. |
|
|
|
|
|
Avanzavamo come a una fila per il pane. |
|
Bez prekidanja red se dalje mico |
Non piů gesti di strazio, non piů lacrime e gridi. |
|
- Ko da na čelu netko nešto dijeli - |
Sotto il sole feroce ci falciavano |
|
Nit je tko viko, trzo se, narico; |
come spighe fruscianti: |
|
Na žezi strašnoj tih su nas želi |
con suono uguale ci sgorgava il sangue |
|
Ko mrtvo klasje koje jedva šušti. |
dalle gole recise. |
|
(To se čula krv što iz grla pljušti.) |
E la fila avanzava, si fermava. |
|
|
Un rantolo, una spinta, una caduta, un passo |
|
|
ancora. Sgorgava a fiotti il sangue. |
|
Korak po korak pošli smo; stali opet: |
Ne sentii il gusto amaro sulla bocca: |
|
Krkljanje, udar, pad i opet korak. |
il sangue di un compagno che mi stava davanti |
|
Začuh zvuk jače. Ukočen, ko propet, |
con un altro sull'orlo della fossa. |
|
Stadoh. Na usni tuđe krvi gorak |
E piů atroce della mia cecitŕ |
|
Okus oćutjeh. Sad sam bio treći |
il buio mi sconvolse, dominň i miei sensi. |
|
Što jamu čeka u redu stojeći. |
|
|
|
Poi, come un fitto improvviso gridare, |
|
|
la luce sfolgorň. |
|
Strašna mi tama, od sljepoće gora, |
O fiamma, o vampa, o fulmine e neve! |
|
Sav um pomuti i na čula leže, |
O irresistibile luce senza ombra, |
|
I za njom svjetlost ko stotine zora: |
pungente trafittura delle mie pupille! |
|
Iskro! Strijelo! Plamene! Sniježe! |
Davanti a me un compagno |
|
Silno svjetlo bez ijedne sjene, |
come aggredito da un crampo |
|
Ko oštar ubod igle usred zjene. |
barcollň, gettň un grido, esitando si sporse, |
|
|
il suo sospiro si spense m un rantolo, |
|
|
di colpo sprofondň . Ogni cosa ricordo: giŕ oscillavo |
|
Drug se preda mnom natrag k meni nago, |
privo d'equilibrio, giŕ ero preso |
|
Kao od grča; onda je zastenjo, |
da quel vuoto angosciante |
|
Naprijed posrno, uzdahnuo blago - |
mentre dietro di me s'apriva un altro baratro. |
|
I tihi uzdaj s krkljanjem mu jenjo. |
Nel mio petto balenň una freccia bianca, |
|
Surva se, pljusnu kao riba Zine |
un'altra nera mi ferě alla schiena: e caddi. |
|
Preda mnom prostor bezdane praznine. |
|
|
|
|
|
|
|
|
Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag, |
|
|
Bez ravnovjesja - kao da sam stao |
|
|
Jezive neke provalije na prag, |
|
|
A iza mene drugi ponor zjao. |
|
|
Bijela strijela u prsi mi sinu, |
|
|
Crna me šinu s pleći. U dubinu. |
|
|
|
|
|
VI |
VI. |
|
|
|
|
U bezdanu uma jeza me okrijepi. |
Dalle tenebre mi destň un brivido: addosso |
|
Osjetih hladno truplo gdje me tišti, |
mi pesava il freddo corpo di un compagno. |
|
Hladnost smrti da mi tijelo lijepi. |
Il gelo della morte m'invase, |
|
Strah sviješću sinu: Neka žena vrišti! |
mi penetrň il terrore. |
|
U jami sam - tom ždrijelu našeg mesa; |
Accanto a me una donna gemeva. |
|
Ko mrtve ribe studena tjelesa. |
Io ero nella fossa fra gelide carni straziate, |
|
|
giacevo sopra un cadavere |
|
|
di viscido sangue. |
|
Ležim na lešu: kupu hladetine, |
|
|
Mlohave, sluzne, što u krvi kisne, |
Ma poi da quel gelo |
|
I spas sa jezom iz leda me vine: |
mi nacque un tremito di speranza, il lamento |
|
Svijest munjom blisne kada žena vrisne. |
di una donna svegliň la mia ragione. |
|
Okrenuh se, u groznici tad k vrisku |
Mi voltai e ansiosamente verso la voce |
|
Pružih ruku: napipah ranu sklisku. |
tesi la mano toccando una ferita. |
|
|
|
|
|
Per la prima volta ogni mia energia |
|
I prvi puta sva životna snaga |
ebbe cosě il sopravvento sulla morte. |
|
Nad leševima stala da se skuplja; |
|
|
Na vrisak skrenuh ruku, i u duplja |
Poi a un nuovo lamento ritrassi la mano |
|
Lubanje zaboh prste; tijela naga |
che affondň in un cranio spezzato. |
|
Ko da su sva zavrištala u jami - |
Fu come se tutti quei corpi urlassero insieme |
|
Sav pako jeknu jezivo u tami. |
e nel buio l'inferno |
|
|
rispondesse con eco sinistra. |
|
|
Cadde un'altra granata: fui sconvolto |
|
Bomba će pasti! Užasnuh se prvo; |
Cercando un appoggio con sforzo supremo |
|
U grču strašnu zgrabih rukom niže. |
allungai ancora la mano |
|
Zakoljak nađoh grozan. Leš se rvo |
che incontrň una gola squarciata. |
|
Sa mnom i na me počeo da kliže. |
Il corpo morto scivolň su di me |
|
Krkljo mu grkljan u krvavoj rani; |
con un flusso di sangue dall'aperta ferita. |
|
Korake začuh i glasove vani. |
|
|
|
Venne dall'alto un rumore di passi, |
|
|
un suono di voci. |
|
O bože moj, zagrlila me žena |
|
|
Sad zagrljajem druge svoje smrti: |
Dio mio! Ora la donna mi abbracciava |
|
Kako joj koža lica nagrbljena... |
col gelido abbraccio della seconda morte. |
|
Starice! Bako! I uzeh joj trti |
Come era rugosa la pelle del suo volto! |
|
Koščate ruke, i žarko ih ljubih. |
Era un volto senile come il volto |
|
Činilo mi se: mrtvu majku ubih. |
della madre di mia madre. |
|
|
Cosě mi parve che anche mia madre |
|
|
per colpa mia fosse morta. |
|
Čuo sam kako umirući stenje, |
|
|
I poželio ludo da oživi. |
Continuando il lamento la donna spirava |
|
Sve leševe tad molih oproštenje. |
e io volevo che ciň non accadesse. |
|
Oćutjeh tvrdu usnu gdje se krvi - |
Chiesi allora perdono a tutti i morti. |
|
Obeznanih se. Kad sam opet skido |
Sentii contrarsi le sue dure labbra e svenni. |
|
Mrak nesvijesti, još sam gorko rido. |
|
|
|
Quando tornai in me piangevo ancora. |
|
|
|
|
VII |
VII. |
|
|
|
|
Ušutjeh. Sam sam međ truplima lednim, |
Solo tra quei gelidi corpi, tacqui. |
|
A studen smrti na leđa mi sjela, |
Giŕ sentivo il freddo mortale tra le spalle, |
|
Na udove. U ledu mrtvih žednim |
nelle gambe, nei piedi, ma in quel gelo |
|
Vatrama nepca, jezika i ždrijela. |
avevo sete: nella bocca riarsa |
|
Led smrti šuti. U njem pako gori. |
la gola ardeva, la lingua era di fuoco. |
|
A nigdje vriska da samoća ori. |
E a tale ardore |
|
|
anche il gelo di morte si ritrasse. |
|
|
|
|
Taj grozni teret što na meni leži, |
Non un grido rompeva ora il silenzio. |
|
Ni smrtnim ledom neće da priušti |
Il terribile peso che opprimeva il mio corpo |
|
Hladnoću grla; a biva sve teži: |
col gelo della morte non dava refrigerio |
|
Odjednom skoro viknuh: voda pljušti! |
alla mia gola: cresceva solo di peso. |
|
Čujem gdje s vrha po truplima teče; |
Ma ecco, e quasi gridavo: un'acqua cade! |
|
Ah, studen mlat! - al peče, peče, peče! |
Dall'alto la sentivo cadere sopra i corpi, |
|
|
ma quel getto glaciale scorreva come incendio |
|
|
e bruciava, bruciava, bruciava. |
|
Po goloj koži, po leđnome jarku, |
|
|
Niz trbuh, prsa, slabine i bute |
Sopra la pelle nuda, |
|
Potočić studen pali vatru žarku, |
sul petto, sul ventre, sui fianchi, sulle spalle |
|
Dube u mesu kanaliće ljute. |
uno scroscio nevoso accende un fuoco ardente |
|
I kad na usnu mlazić žarki kapno, |
e scava nelle carni atroci solchi. |
|
Opaljen jezik kusnu živo vapno! |
Quando mi tocca il labbro quel getto bruciante |
|
|
s'infuoca anche la lingua: calce viva! |
|
|
|
|
Puna je jama: Na lešine liju |
La fossa č colma, la calce č gettata sui corpi |
|
Vapno da živim strvine ne smrde. |
perché i morti non appestino l'aria. |
|
O hvala im, nas mrtve sada griju |
E la fiamma della loro caritŕ |
|
Plamenom svoje samilosti... Tvrde |
che riscalda i defunti! |
|
Leševe ćutim: trzaju se goli, |
|
|
Ko mrtve ribe kad ih kuhar soli. |
Sento i cadaveri che si contraggono |
|
|
come pesci morti cosparsi di sale. |
|
|
|
|
Taj zadnji trzaj umirućeg živca, |
La contrazione dei nervi, |
|
Taj čudni drhtaj na kojem sam plivo |
il trasalire dei corpi sotto il mio corpo |
|
Učini da sam blagosiljo krivca: |
mi fa quasi benedire il colpevole |
|
O gle! još truplo kraj mene je živo - |
di tanto orrore: |
|
To starica me hladnom rukom gladi, |
vicino a me col corpo ancora vivo |
|
Jer zna da moji ne prestaše jadi! |
la vecchia donna mi accarezza |
|
|
sapendo che le mie pene non sono finite. |
|
|
|
|
VIII |
VIII. |
|
|
|
|
Kada se mrtvi val života stišo, |
Quando si placň quel morto sussulto di vita, |
|
Korake začuh ko daleku jeku: |
udii i passi di qualcuno |
|
Netko je jamu par puta obišo; |
che ancora veniva a ispezionare la fossa. |
|
I nasta mir ko mir u mrtvu vijeku. |
Poi la pace regnň come un secolo spento. |
|
pomakoh nogu, stegnuh lakta oba - |
Districai un piede e strinsi i gomiti |
|
Ko grobar kad se izvlači iz groba. |
come un becchino per uscir dalla tomba. |
|
|
|
|
|
I corpi si smuovevano, mi slittavano sopra, |
|
Zaprepastih se: leševi se miču, |
lentamente franavano e quei morti ridevano, |
|
Kližu nada me, polako se ruše - |
piangevano, gridavano e invocavano, |
|
Smiju se, plaču, hropoću i viču, |
furiosamente tendevano le braccia |
|
Pružaju ruke i bijesno me guše... |
cercando d'afferrarmi... |
|
Osjećah nokte, stražnjice, bokove, |
Sentivo l'unghie, le ginocchia, i fianchi, |
|
Trbuhe, usta što me živa love. |
le bocche inquiete su di me. |
|
|
|
|
|
M'arrestai impietrito e anche i morti |
|
Prestavljen stadoh. Stadoše i oni. |
s'arrestarono immobili: diminuě il loro peso. |
|
Sad je težina manja. Mrtva noga |
Un piede mi crollň sulla spalla. |
|
Pala mi preko ramena. Ne goni |
Ora nessuno m'opprimeva piů. |
|
Nitko me više! - rekoh sebi; - To se |
Mentre salgo, pensavo, i morti cadono in basso. |
|
O vratu tvome splele ženske kose. |
|
|
|
Lunghi capelli femminili m'allacciarono il collo. |
|
|
|
|
Prostrujo hladan zrak na moja usta |
E a un tratto m'arrivň sulle labbra |
|
Kroz sloj leševa: izlazu sam blizu! |
la freschezza dell'aria. |
|
I srknuh utopljenički: krv gusta |
Ero giunto vicino all'orlo della buca. |
|
kroz nosnice u grlo oštro briznu. |
|
|
Smijo sam se - al da me netko tako |
Bevvi quell'aria avidamente e un denso sangue |
|
Nakreveljena vidje, taj bi plako |
mi sgorgň dalle nari nella gola. |
|
|
Ridevo, ma chi avesse visto quel mio ridere orrendo |
|
|
avrebbe pianto o sarebbe ammutolito. |
|
Il bi od straha sledio se, nijem |
Chi mai riuscirŕ piů a consolare |
|
Pred tom rugobom. Jer, što da se tješim: |
la mia miseria? Ormai la gente penserŕ ch'io rida |
|
Odsad će ljudi mislit da se smijem |
quando piango o che pianga quando io riderň. |
|
Kad plačem, i da plačem kad se smiješim. |
Le mie orbite vuote, nidi d'inferno, |
|
Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame, |
ricorderanno per sempre il dramma della fossa. |
|
Sjećat će svijet na crno ždrijelo jame. |
|
|
|
In me sentii l'angoscia |
|
|
d'abbandonare i morti nella buca |
|
I sama sebe osjećo sam krivim |
perché l'aria era viva e io piů non vivevo. |
|
Što ostavljam u bezdnu te mrtvace, |
Aspettavo che ancora |
|
Jer zrak je ovaj živ... a ja ne živim... |
venissero a buttarmi nella fossa. |
|
I čekah da me opet natrag bace. |
Ma le ferite gridavano: sei vivo! |
|
Al rana živim bolom: živ si! reče. |
Sě, sono vivo. |
|
Sabrah se. Vlaga! S njom se spušta veče. |
Cadeva la rugiada, discendeva la sera. |
|
|
|
|
IX |
IX. |
|
|
|
|
O, nikad nisam očekivo tamu |
Mai con piů desiderio avevo atteso la notte. |
|
S tolikom čežnjom. Pazi! rosa kliže |
Ecco, mi dissi, lungo i corpi morti |
|
Niz trupla dođe do mene, u jamu! |
la rugiada sino a me discende |
|
Užaren jezik počeo da liže |
E la mia lingua ardente giŕ lambiva le gocce |
|
Kaplje sa ruku, nogu mrtvih tijela |
stillanti dalle membra irrigidite. |
|
Što su se na me ko žlijeb nadnijela. |
|
|
|
M'arrampicavo con selvaggia rabbia |
|
|
premendo su quei corpi, sui ventri, sui petti, |
|
Pomamno sam i divlje se penjo, |
e se ne sprigionavo un rantolo, un gorgoglio, |
|
Gazio prsa i trbuhe grubo - |
ormai non ne avevo spavento. Risalivo |
|
I kad bi mrtav zrak iz trbuha stenjo, |
afferrandomi agli arti e ai capelli |
|
Nisam već trno. Vuko sam i skubo |
sospinto da una sete furibonda. |
|
Dugačke kose, uspinjo se mesom, |
|
|
Podjaren žeđom kao ludim bijesom. |
Come sulla terra friabile di un campo |
|
|
avanzavo tormentando quei corpi, |
|
|
lasciando forse un'impronta |
|
Nisam osjećo bola, straha, stida; |
su mia sorella, sul mio vicino di casa, |
|
Obarah leš za lešom, grabih plazih |
sulla dolce carne della mia ragazza. |
|
Po njima ko po zemlji što se kida. |
Folle forza m'infondeva la sete. |
|
A možda svoju mrtvu sestru gazih, |
|
|
Susjeda vukoh, lomih nježnu dragu. |
E uscito dalla fossa dimenticai la prudenza. |
|
Žeđ mi je dala bezumlje i snagu. |
Era questa la notte? |
|
|
Mi trascinai bocconi sino all'erba, |
|
|
ferocemente la succhiai, la strappai coi denti |
|
Kad sam se divlje iz jame izvuko, |
per divorarla, mi ci immersi |
|
Zaboravih svijest, oprez, da l je mrko: |
come dentro l'acqua di un lago. |
|
Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko |
|
|
Do trave: zvjerski, živinski je srko; |
Rinvenni con la bocca piena d'erba. |
|
Uranjo u nju, jeo je i guto |
Ardevo e avevo freddo. Ero salvo, |
|
I ko po rijeci livadom sam pluto. |
ma dove nascondermi? Tremavo. |
|
|
Da lontano mi giungeva il canto dei carnefici |
|
|
irridenti alle nostre torture. |
|
Dozvah se: usta, punih trave, ležim, |
|
|
Gorim, ledenim: u teškoj sam mori. |
Una vampa d'odio mi prese e il dolore fině. |
|
Spasen! O, kamo, kamo sad da bježim? |
|
|
Zadrhtah: pjesma krvnikova ori. |
|
|
Daleko. Našim mukama se ruga. |
|
|
I mržnja planu. Ostavi me tuga. |
|
|
|
|
|
X |
X. |
|
|
|
|
Odjednom k meni miris paljevine |
Di colpo il vento mi portň dal villaggio |
|
Vjetar donese s garišta mog sela; |
l'odore dell'incendio e in quell'odore |
|
Miris iz kog se sve sjećanje vine: |
rivissi ogni ricordo: le vendemmie e le nozze, |
|
Sve svadbe, berbe, kola i sijela, |
e le danze, le veglie, i funerali, i lamenti: |
|
Svi pogrebi, naricaljke, opijela; |
ciň che la vita semina e la morte raccoglie. |
|
Sve što je život sijo i smrt žela. |
|
|
|
Ma dove sono le brevi gioie d'un tempo: |
|
|
il riverbero dei vetri, il nido della rondine, |
|
Gdje je mala sreća, bljesak stakla, |
lo stridere di una chiave dentro la serratura, |
|
Lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah; |
un raggio di sole che indora la porta di casa? |
|
Gdje je kucaj zipke što se makla, |
|
|
I na traku sunca zlatni kućni prah? |
Dove sono le finestre e l'azzurro quadrato del ciclo, |
|
|
la porta che si apre sul focolare benedetto? |
|
|
Dove sono i sonagli della stalla |
|
Gdje je vretena zuj, misir hljeba |
che attraverso le mura, come da arcane distanze, |
|
Što s domaćim šturkom slavi život blag; |
filtrano nei nostri sogni? |
|
Gdje su okna s komadićkom neba, |
E le stelle che sopra i nostri rifugi |
|
Tiha škripa vrata, sveti kućni prag? |
accendono secoli di pace? |
|
|
|
|
|
Né pianti, né risa, ne lamenti, ne canti. |
|
Gdje je zvonce goveda iz štale |
Errabonda la luna splende sulle rovine, |
|
Što, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod |
il singhiozzo remoto delle fontane tace, |
|
U san kapne; dok zvijezde pale |
la carogna di un cane giace in mezzo alla strada. |
|
Stoljeća mira nad sela nam i rod. |
|
|
|
Ma c'č ancora un paese |
|
|
dove un uomo puň vivere la sua aspra esistenza, |
|
Nigdje plača. Smijeha. Kletve. Pjesme. |
dove puň anche colpire una mano amica, |
|
Mjesec, putujući, na garišta sja: |
dove puň stare sereno anche vicino al malvagio? |
|
Ugasnuo s dola dalek jecaj česme, |
C'č ancora un luogo dove i bambini piangono, |
|
Crni se na putu lešina od psa... |
dove un padre ha una figlia e la madre un figlio, |
|
|
dove se muore la sorella |
|
|
il fratello le infiora il petto di gigli? |
|
Zar ima mjesto bolesti i muka |
|
|
Gdje trpi, pati, strada čovjek živ? |
C'č ancora un luogo dove sul balcone |
|
Zar ima mjesto gdje udara ruka |
i fiori danno gioia e consolano il dolore |
|
I živiš s onim koji ti je kriv? |
e dove il piů gran bene |
|
|
č una madia, una tavola, un bicchiere di vino? |
|
|
|
|
Zar ima mjesto gdje još vrište djeca, |
Tuonň dal bosco un'esplosione, |
|
Gdje ima otac kćerku, majku sin? |
generando subito dopo un disperso fischiare |
|
Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca |
di proiettili. Il sibilo alto e sperduto |
|
I brat joj stavlja mrtvoj na grud krin? |
passň su di me. Una battaglia! |
|
|
Il castigo s'annuncia. Illuminante |
|
|
provai dentro di me una gioia vitale, |
|
Zar ima mjesto gdje prozorsko cvijeće |
nel mio cuore s'accesero tutti i focolari, |
|
Rubi još radost i taži još bol? |
ogni vena del sangue fiammeggiň di vendetta |
|
Zar ima većeg bogatstva i sreće |
e giunto a mezzo il cielo, come una freccia balenante, |
|
Nego što su škrinja i klupa i stol? |
il sole della libertŕ frantumň la mia notte. |
|
|
|
|
|
Cosě, guidato dal fumo, corsi, |
|
Iz šume, s rikom gora, prasak muko |
quasi volai incontro ai vostri spari. |
|
Zatutnji. Za njim tanad raspršeno |
|
|
Ciknu, ko djeca njegova. Pijuko |
E qui, fratelli, sconosciuti eroi, |
|
Nada mnom zvuk visoko, izgubljeno. |
qui mi avete trovato, coricato su un fianco. |
|
Bitka se bije. Osvetnik se javlja! |
Cantavate e come un segno di Dio al primo mattino |
|
Osvijetli me radost snažna poput zdravlja. |
mi bagnň una luce infinita. |
|
|
Domandai: sto sognando? Chi č che canta? |
|
|
E chi ha fasciato le mie ferite? |
|
Planu u srcu sva ognjišta rodna, |
|
|
Osvetom buknu krvi prolivene |
Una dolce mano di donna mi si posň sulla fronte, |
|
Svaka mi žila, i ko usred podna |
una voce parlň: "Partigiani |
|
Sunce Slobode razbi sve mi sjene. |
siamo. Il tuo martirio č vendicato, riposa |
|
Držeć se smjera garišnoga dima, |
amico". E io tesi le mani, |
|
Jurnuh, poletjeh k vašim pucnjevima. |
toccai il suo viso gentile d'infermiera, |
|
|
i suoi capelli, il fucile. |
|
|
|
|
Tu ste me našli ležati na strani, |
Il mio pianto fu solo un singhiozzo |
|
Braćo rođena, neznani junaci, |
della gola e del cuore: non avevo piů occhi, |
|
Pjevali ste, i ko kad se dani |
le mie ultime lacrime |
|
Široka svjetlost, kao božji znaci, |
le avevo versate sul coltello del boia. |
|
Okupala me. Rekoh: zar su snovi? |
|
|
Tko je to pjevo? Tko mi rane povi? |
Sě, non ho occhi per vedermi, ne forza |
|
|
per venire con voi |
|
|
anche se lo vorrei con ogni forza. |
|
Oćutjeh na čelu meku ruku žene; |
Chi siete e da dove venite non so, |
|
Sladak glas začuh: „Partizani, druže! |
ma alla vostra luce mi scaldo. |
|
Počivaj! Muke su ti osvećene!” |
Voi cantate e io dalla morte risorgo. |
|
Ruke se moje prema glasu pruže, |
La sacra libertŕ e la vendetta presagisco. |
|
Bez riječi, i dosegnuh nježno lice, |
Il vostro canto |
|
Kosu i pušku, bombu vidarice. |
mi restituisce la luce degli occhi: |
|
|
forte come il popolo, alto come il sole. |
|
|
|
|
Zajecao sam i još i sad plačem |
|
|
Jedino grlom, jer očiju nemam, |
|
|
Jedino srcem, jer su suze mačem |
|
|
Krvničkim tekle zadnji puta. Nemam |
|
|
Zjenice da vas vidim i nemam moći, |
|
|
A htio bih, tugo! - s vama u boj poći. |
|
|
|
|
|
|
|
|
Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem |
|
|
Na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer ćutim |
|
|
Da sad tek živim, makar možda mrijem. |
|
|
Svetu Slobodu i Osvetu slutim... |
|
|
Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka, |
|
|
Ko narod silna, ko sunce visoka. |
|
|
|
|
|
~ KRAJ ~ |
|
|
Jama Ivan Goran Kovačić
1942-43 |
The Pit Ivan
Goran Kovačić 1942-43. g. |
|
|
traduzione Alec Brown |
|
I |
I |
|
|
|
|
Krv je moje svjetlo i moja tama. |
BLOOD is my daylight, and darkness too. |
|
Blaženu noć su meni iskopali |
Blessing of night has been gouged from my cheeks |
|
Sa sretnim vidom iz očinjih jama; |
Bearing with it my more lucky sight. |
|
Od kaplja dana bijesni oganj pali |
Within those holes, for tears, fierce fire inflamed |
|
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu. |
The bleeding socket as if for brain a balm - |
|
Moje su oči zgasle na mome dlanu. |
While my bright eyes died on my own palm. |
|
|
|
|
|
|
|
Sigurno još su treperile ptice |
While played, I never doubt, God's feathered creatures, |
|
U njima, nebo blago se okrenu; |
Reflected still in them, and clouds' procession; |
|
I ćutio sam, krvavo mi lice |
But all I felt were my blood-spattered features, |
|
Utonulo je s modrinom u zjenu; |
Bruised gulfs in that once brilliant profusion. |
|
Na dlanu oči zrakama se smiju |
Haw radiant lay my eyeballs in my hand, |
|
I moje suze ne mogu da liju. |
Yet from those eyes no tear could more descend! |
|
|
|
|
|
|
|
Samo kroz prste kapale su kapi |
Then ever other fingers ran the warm |
|
Tople i guste koje krvnik nađe |
Coagulating blood my slaughterer found |
|
Još gorčom mukom duplja koje zjapi |
By the profounder agony of holes he formed |
|
Da bodež u vrat zabode mi slađe: |
For better grip, more sensuously to wound; |
|
A mene dragost ove krvi uze, |
But me the softness of my blood enthralled, |
|
I ćutio sam kaplje kao suze. |
And I rejoiced as blood were red tears falling. |
|
|
|
|
|
|
|
Posljednje svjetlo prije strašne noći |
The final light before the frightful night |
|
Bio je bljesak munjevita noža, |
The lightning swooping of the polished knife, |
|
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći, |
The cry too white still in my blinded sight, |
|
I bijela, bijela krvnikova koža; |
The bleach-white bodies of the murderers, |
|
Jer do pojasa svi su bili goli |
Who stripped their torsos for their sweaty task - |
|
I tako nagi oči su nam boli. |
Was dazzling even to my blinded mask. |
|
|
|
|
|
|
|
O bolno svjetlo, nikad tako jako |
O painful daylight, never so hard yet |
|
I oštro nikad nisi sinulo u zori, |
Or penetrating did you break the East |
|
U strijeli, ognju; i ko da sam plako |
With fiery arrow; I might have thought I shed |
|
Vatrene suze s kojih duplje gori; |
Teardrops with leaping flames that seared my cheeks |
|
A kroz taj pako bljeskovi su pekli, |
Through all that hell so many lightnings bent, |
|
Vriskovi drugih mučenika sjekli. |
So many cries of other victims rent. |
|
|
|
|
|
|
|
Ne znam koliko žar je bijesni trajo, |
What time that furious conflagration fanned, |
|
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu, |
All that I knew of time were callouses for eyes, |
|
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo. |
Hard-grown and aching; and could hardly stand. |
|
Tad spoznah skliske oči na svom dlanu |
And only then my slippery eyeballs fingered |
|
I rekoh: „Slijep sam, mila moja mati, |
And knew - and cried: My sight, O Mother mine, is gone. |
|
kako ću tebe sada oplakati...” |
How shall I weep when your life too is done? |
|
|
|
|
|
|
|
A silno svjetlo, ko stotine zvona |
Then dazzling daylight like a myriad carillons |
|
Sa zvonika bijelih, u pameti |
From endless gleaming bell-towers in my crazy |
|
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona, |
Brain illumined like the lights of Zion, |
|
Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti! |
A lovely light - a light which sanctified - |
|
Svijetla ptico, Svijetlo drvo! Rijeko! |
Bright birds, bright river, trees and, brilliant |
|
Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko! |
Boon pure as mother's milk, still brighter moon. |
|
|
|
|
|
|
|
Al ovu strašnu bol već nisam čeko: |
Now came a torture I had never guessed - |
|
Krvnik mi reče: „Zgnječi svoje oči!” |
My murderer commanded “Break your own eyes!” |
|
Obezumljen sam skoro preda nj kleko, |
I nearly prayed for mercy to the beast, |
|
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoći; |
But slimy-fingered spasmic hands obeyed - |
|
I više nisam ništa čuo, znao: |
And then no more I heard, no more could tell, |
|
U bezdan kao u raku sam pao. |
To empty nothing faltered, and I feel. |
|
|
|
|
II |
II |
|
|
|
|
Mokraćom hladnom svijestili me Ćuške |
WITH chilly urine woke me, and with blows |
|
Dijelili, vatrom podigli me silom; |
Belaboured fire back to my head, and then |
|
I svima redom probadali uške |
These executioners pierced our ear lobes |
|
Krvnici tupim i debelim šilom |
With blunted, clumsy spikes, each one in turn - |
|
„Smijte se!” - ubod zapovijedi prati - |
“Laugh, laugh!” they ordered, as they thrust their tools, |
|
Oboce svima pred krst ćemo dati!” |
“Ear-rings are fire for force-converted fools!” |
|
|
|
|
|
|
|
I grozan smijeh, cerekanje, grohot |
Then horrid laughter, sobbing, loud and wild |
|
Zamnije ko da grohoću mrtvaci; |
Reverberated as if dead men laughed; |
|
I same klače smete ludi hohot |
But crazy humour hindered those defiled - |
|
Pa svaki bičem na žrtve se baci. |
To silence us our wilted flesh they flayed; |
|
A mi smo dalje u smijanju dugu |
But endless now in our long choking wit, |
|
Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu. |
With gaping sockets our dead sorrow wept. |
|
|
|
|
|
|
|
Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli |
Then suddenly like corpses we were still |
|
(Od straha valjda što smo ipak živi), |
(No doubt from fear lest we were still alive) - |
|
U red za uške otekle nas vukli, |
Tugged by our swollen ears they dressed us, till |
|
I nijemi bol na stranu sve nas privi; |
The silent torture turned us all awry |
|
(U muku čuli iz šume smo pticu): |
(But birds that sang to us, not one did tire) |
|
provlačili su kroz uške nam žicu |
While through our tattered lobes was drawn a wire. |
|
|
|
|
|
|
|
I svaki tako, kada bi se mako, |
So each man of us if the least he starts |
|
Od bola strašna muklo bi zarežo. |
Howls dully when he feels the frightful pain. |
|
„Šutite!” - rikne krvnik - „nije lako, |
“Silence” - the executioner - “we know it smarts, |
|
Al potrebno je da tko ne bi bježo.” |
But we're not going to let you go again!” |
|
I nitko od nas glavom da potrese |
Not one of us could even shake his head |
|
I drugom slijepcu šuti bol nanese. |
But give another blinding pain instead. |
|
|
|
|
|
|
|
Krvožednike smiri žičan lokot |
That warder wire appeased our cruel captors, |
|
I umorni su u hlad bliski sjeli; |
And, tired, nearby they sat down in the shade; |
|
I začuo se vode mrzli klokot |
Refreshing water gurgle then was heard |
|
U žarku grlu, i glasno su jeli, |
Down parching throats, laud pleasure as they ate, |
|
Ko poslije teška posla; zatim stali |
As if they'd laboured hard, till they began |
|
Jedan sa drugim da se grubo šali. |
To pass foul, slimy jokes from man to man. |
|
|
|
|
|
|
|
Zaboravili kao da su nas: |
Then even seemed our presence was forgotten; |
|
Zijevali, vjetre puštali su glasne. |
We heard them yawn and break their wind at leisure. |
|
„Eh, jednu malu vidio sam danas...” |
“Oh boy, I saw a skirt today” - a rotter |
|
Dobaci netko, uz primjedbe masne. |
Spat dirty observations from his tongue. |
|
I opet klokot hladna vina ili vode |
Thus passed their noon, in wine or cooling water - |
|
Trgne slijepce - žica me probode. |
Ours passed on burning wire, strung for the slaughter. |
|
|
|
|
III |
III |
|
|
|
|
U mome redu počela da ludi |
NOW in my rank a girl went mad and shrieked |
|
Neka žena. Vikala je: „Gori! |
Her warning — “Men! Fire! the house is burning, |
|
Ljudi, gori! Kuća gori! Ljudi!” |
Fire!” And now the wire strung through us wreaked |
|
A žica ljuto počela da pori |
New agony and rent distorted gaps |
|
Nabreknute, grozne naše uši. |
In all our monster ears until she fell |
|
Na tla se žena ugušena sruši. |
And choking lay, oblivious to hell. “Blind sockets, |
|
|
|
|
|
|
|
„Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke” |
deaths-head skulls, you purblind rats, |
|
Sove! U duplja dat ćemo vam žere |
We'll doctor you with hot coals in those holes |
|
Da progledate! Vi, ćorave mačke!” |
To make you see again, blind blinking bats!” |
|
Zareži pijan koljač kao zvjere |
And, as he spoke, a drunken murderer lent |
|
I slijepcu nožem odcijepi lice |
Leering forward, and slashed down through a face, |
|
Od uha što se zaljulja vrh žice. |
To leave its ear still dangling, wired in place. |
|
|
|
|
|
|
|
Urlik i teški topot slijepe žrtve |
We heard the victim's cry, his frenzied pace |
|
(Što bježeć kroz mrak uvis noge diže), |
As, thus released, down maddened dark he ran; |
|
I brz trk za njom, sred tišine mrtve, |
Through mortal silence then we heard the chase, |
|
I tupi pad, kad lovca nož je stiže |
And, as the knife struck twice, his heavy fall. |
|
O, taj je spašen! — rekoh svojoj tami |
So one is saved, I told my night of it, |
|
Ne opazivši da nas vode k jami. |
No knew they led our steps towards the pit. |
|
|
|
|
|
|
|
Srce je muklo šupljom grudi tuklo; |
I heard the heart dull in my hollow breast |
|
Tad druga srce preko žice začuh. |
And through the wire to others' beating harked; |
|
Lupanje ludo naprijed nas je vuklo. |
To that dumb drum we pressed our steps ahead |
|
(Što srce skaču kad u mraku plaču!) |
(Haw loud it rumbled through the weeping dark!) |
|
I od te lupe progledah kroz rupe: |
By that tattoo I saw through holes for eyes |
|
U jasnom sjaju misli mi se skupe. |
My thoughts assemble as in bright sunrise. |
|
|
|
|
|
|
|
I vidjeh opet, ko još ovog jutra, |
And saw again, as I had seen at dawn, |
|
Duboku jamu, juče iskopanu. |
The hollow pit which yesterday we dug; |
|
Napregnuh sluh da čujem kad unutra |
I strained my hearing and at last it came - |
|
Uz tupi udar prve žrtve panu. |
That sudden flat sound as each victim fell - |
|
Oštrom svijesti odlučuh da brojim: |
Knife-edged, my thought itself began to tell |
|
Ja, pedeseti što u redu stojim. |
The forty-nine before me, known so well. |
|
|
|
|
|
|
|
I čekao sam. Skupljao sam točne |
And, waiting fingered memory's index, |
|
Podatke: tko je već nestao straga, |
Ticked whom they took before, behind, all round - |
|
Tko sprijeda - zbrajo, odbijao, dok počne |
So add, subtract, until the following blows |
|
Udaranje, padovi. Sva snaga |
Descend and new men die; till all my strength |
|
mozga u jasnoj svijesti se napregnu |
Of mind to dazzling clarity was grown. |
|
Da promjene mi pažnji ne izbjegnu. |
To let no change take place, and pass unknown. |
|
|
|
|
|
|
|
Negdje je cvrčak pjevo; oblak pokri |
Somewhere cicadas sang; a single cloud |
|
Začas u letu sjenom cijelo polje. |
Brushed fleeting shadow over everything. |
|
Čuo sam kako jedan krvnik mokri, |
I heard one murderer nature easing loudly, |
|
A drugi stao široko da kolje. |
The while another, heated, wildly slew - |
|
Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu. |
All this engraved like sight, and glittered clear |
|
Sa bljeskom sunca na nožnome brdu. |
As sun upon the knife-edge, in my ear. |
|
|
|
|
IV |
IV |
|
|
|
|
Kad prva žrtva počela da krklja, |
WHEN the first sacrifice began to choke |
|
Čuh meki udar, i mesnata vreća |
I heard a silken sound, a fleshy sack |
|
Padaše dugo. Znao sam: u grkljan |
Which settled slow. I knew that first the throat |
|
Dolazi prvi ubod, među pleća |
They stuck, then in between the shoulder-blades |
|
Drugi, a ruka naglo žrtvu grune |
A second thrust, then swiftly pushed away |
|
U jamu gdje će s drugima da trune. |
To fill the pit, together to decay. |
|
|
|
|
|
|
|
Netko se mrtvo ispred mene složi |
Before my blindness, limp and dead, one fell, |
|
Il iza mene, riknuvši od straha, |
Then with a yell of fear, behind my back, |
|
A ja udarce silnom svijesti množih, |
While my keen senses noted down each blow |
|
Odbijajući pale istog maha, |
And every person dead, struck from my list - |
|
Mada sam svakog - što kriknu, zagrca - |
No man nor girl who cried or sudden wept |
|
Ćutio kao ugriz u dno srca. |
But in my heart - my wound - their agony leapt. |
|
|
|
|
|
|
|
Čovjek iz jame jeco je ko dijete, |
A comrade in the pit now whimpered like a child, |
|
Tek priklan; cikto jezivo mu glasak. |
Throat but half stuck - that sound so ominous |
|
Streptih da račun moj se ne pomete. |
Alarmed me lest I lost the list compiled - |
|
Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak. |
Then down below a hand-grenade they tossed - |
|
Tlo se zaljulja. Klonuće me svlada. |
The firm earth rocked. A weakness bend my shape; |
|
Nestala u spas posljednja mi nada. |
What hope now had I that I might escape? |
|
|
|
|
|
|
|
Al silna svijest pažnjom me opsjednu: |
Yet consciousness triumphant still possessed me; |
|
U sluh se živci, krv, meso i koža |
Now nerves and blood and flesh and skin became |
|
Napregli. Zbrojih trideset i jednu |
A straining ear; I counted thirty-one - |
|
žrtvu; šezdeset i dva boda noža. |
Sixty and two more strikings with the knife - |
|
Slušo sam udar kojom snagom pada, |
I heard a blow which fell with savage force, |
|
I meni opet vratila se nada. |
And once again my folly took its course. |
|
|
|
|
|
|
|
Na jauk iz bezdna sada nova prasne |
When now another cry for intermission |
|
Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa |
Brought yet another hand-grenade, new dead |
|
Padahu sad uz pljuske manje glasne, |
Began to fall with thuds of less precision, |
|
Kao u vodu, povrh kaše mesa. |
As if on water, o'er a slush of flesh; |
|
Uto oćutjeh da po krvi kližem. |
And so in blood I feel my foot-soles sink - |
|
Protrnuh: evo, i ja k jami stižem! |
A spasm shook me - I had reached the brink. |
|
|
|
|
V |
V |
|
|
|
|
O vidio sam, vidio sve bolje, |
OH, THEN I saw, with suddenly better sight, |
|
Ko da su natrag stavljene mi oči: |
As if my eyes returned - but to my back - |
|
I bijelu kožu, i nož koji kolje, |
That whitened skin, that knife prepared to strike, |
|
I žrtve (kao jagnjad što se koči |
The victims too who while last seconds tick |
|
Časkom pred klanje, al u redu bliže |
Stand stiff and still, yet automatic steal |
|
Korak po korak mirno k nožu stiže). |
By inches toward the knife their nerves can feel. |
|
|
|
|
|
|
|
Bez prekidanja red se dalje mico |
Uninterruptedly the ranks moved slowly on |
|
- Ko da na čelu netko nešto dijeli - |
- As if some distribution was ahead - |
|
Nit je tko viko, trzo se, narico; |
Not one that shouted, started back or groaned, |
|
Na žezi strašnoj tih su nas želi |
While steadily in sultry air death mowed |
|
Ko mrtvo klasje koje jedva šušti. |
The deadripe corn, which fell with only sound |
|
(To se čula krv što iz grla pljušti.) |
The fluent blood which spurted to the ground. |
|
|
|
|
|
|
|
Korak po korak pošli smo; stali opet: |
Thus step by step, with briefest pause between - |
|
Krkljanje, udar, pad i opet korak. |
The croak, the knife, the thud; the queue pace |
|
Začuh zvuk jače. Ukočen, ko propet, |
Nearer, nearer still. Strained on a rack, |
|
Stadoh. Na usni tuđe krvi gorak |
I backed, felt on my lips the bitter taste, |
|
Okus oćutjeh. Sad sam bio treći |
Another's blood, and thus became the third |
|
Što jamu čeka u redu stojeći. |
Who waited at the pit till it - occurred. |
|
|
|
|
|
|
|
Strašna mi tama, od sljepoće gora, |
The darkness more disgusting through my blindness |
|
Sav um pomuti i na čula leže, |
Blasted my mind and cluttered every sense - |
|
I za njom svjetlost ko stotine zora: |
And sense beyond a thousand daybreaks cried |
|
Iskro! Strijelo! Plamene! Sniježe! |
Intense - O arrow! O flame! O bewildering snow! |
|
Silno svjetlo bez ijedne sjene, |
Light, come at last devoid of any shade, |
|
Ko oštar ubod igle usred zjene. |
With needles in my aching eyeballs played. |
|
|
|
|
|
|
|
Drug se preda mnom natrag k meni nago, |
The comrade next bent suddenly towards me, |
|
Kao od grča; onda je zastenjo, |
As if a cramp had gripped him, then he groaned, |
|
Naprijed posrno, uzdahnuo blago - |
And, stumbling forward, set a soft sigh free, |
|
I tihi uzdaj s krkljanjem mu jenjo. |
That lonely sigh, consumed in his death-rattle — |
|
Surva se, pljusnu kao riba Zine |
Swung downward, flopping like a fish. With this, |
|
Preda mnom prostor bezdane praznine. |
Before me gaped the bottomless abyss. |
|
|
|
|
|
|
|
Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag, |
Each detail fresh today - my body swayed |
|
Bez ravnovjesja - kao da sam stao |
In space - as if upon the final rung |
|
Jezive neke provalije na prag, |
Of endless nothing balanced there before me, |
|
A iza mene drugi ponor zjao. |
And at my back another nothing hung. |
|
Bijela strijela u prsi mi sinu, |
A whitened arrow was my own throat slit, |
|
Crna me šinu s pleći. U dubinu. |
Black death the stab behind; before - the pit. |
|
|
|
|
VI |
VI |
|
|
|
|
U bezdanu uma jeza me okrijepi. |
BUT in the pit, by quivering heart made keen, |
|
Osjetih hladno truplo gdje me tišti, |
I felt the chilling corpse that pressed me down, |
|
Hladnost smrti da mi tijelo lijepi. |
And my own clamour too, that webbed me in. |
|
Strah sviješću sinu: Neka žena vrišti! |
Fear flared my senses when a woman shrieked! |
|
U jami sam - tom ždrijelu našeg mesa; |
I am in the pit, cold maw that took our flesh, |
|
Ko mrtve ribe studena tjelesa. |
That took our corpses clammier than fish. |
|
|
|
|
|
|
|
Ležim na lešu: kupu hladetine, |
I lay upon a corpse - a mould of brawn, |
|
Mlohave, sluzne, što u krvi kisne, |
A flabby slimy thing in bloody steep; |
|
I spas sa jezom iz leda me vine: |
Yet thought was rescued by that human cold, |
|
Svijest munjom blisne kada žena vrisne. |
And flashed new lightning when a woman screamed. |
|
Okrenuh se, u groznici tad k vrisku |
I turned in fever quick towards the sound |
|
Pružih ruku: napipah ranu sklisku. |
And stretched my hand - to touch a soft, wet wound. |
|
|
|
|
|
|
|
I prvi puta sva životna snaga |
For the first time my every ounce of strength |
|
Nad leševima stala da se skuplja; |
Knotted together over all the dead; |
|
Na vrisak skrenuh ruku, i u duplja |
To hide that shriek I held my breath and pressed |
|
Lubanje zaboh prste; tijela naga |
Deep fingers in my sockets - bodies naked |
|
Ko da su sva zavrištala u jami - |
Shrieked together in the darkened pit, |
|
Sav pako jeknu jezivo u tami. |
And hell re-echoed with the din of it. |
|
|
|
|
|
|
|
Bomba će pasti! Užasnuh se prvo; |
Then my new fear awoke - grenades would fall! |
|
U grču strašnu zgrabih rukom niže. |
With awful spasm at first I thrust and gripped |
|
Zakoljak nađoh grozan. Leš se rvo |
A woefully butchered limb - the body crawled |
|
Sa mnom i na me počeo da kliže. |
To writhe with me, and, writhing, slipped, |
|
Krkljo mu grkljan u krvavoj rani; |
The blood-lapped gurgling gullet gaping wide - |
|
Korake začuh i glasove vani. |
When footsteps came and voices spoke outside. |
|
|
|
|
|
|
|
O bože moj, zagrlila me žena |
O heavens above, a woman's tense embrace |
|
Sad zagrljajem druge svoje smrti: |
Of second death contained me and I felt |
|
Kako joj koža lica nagrbljena... |
My fingers ridging in her wrinkled cheeks - |
|
Starice! Bako! I uzeh joj trti |
O whitened hairs! O Granny! and I held |
|
Koščate ruke, i žarko ih ljubih. |
Her bony hands and warmed them with my breath, |
|
Činilo mi se: mrtvu majku ubih. |
Felt I had caused my own dear mother's death. |
|
|
|
|
|
|
|
Čuo sam kako umirući stenje, |
I heard how she lamented as she died, |
|
I poželio ludo da oživi. |
How passionately still she longed to live. |
|
Sve leševe tad molih oproštenje. |
I begged all those now dead for absolution. |
|
Oćutjeh tvrdu usnu gdje se krvi - |
I felt a twisted lip grown swiftly stiff - |
|
Obeznanih se. Kad sam opet skido |
And fainted then. When once again I stripped |
|
Mrak nesvijesti, još sam gorko rido. |
The darkness from my mind, my flesh still wept. |
|
|
|
|
VII |
VII |
|
|
|
|
Ušutjeh. Sam sam međ truplima lednim, |
STOPPED - alone - of all cold corpses, first! |
|
A studen smrti na leđa mi sjela, |
But chill of death subtly up my spine; |
|
Na udove. U ledu mrtvih žednim |
My limbs - congealed in choirs of dead men - thirsting |
|
Vatrama nepca, jezika i ždrijela. |
With gums and tongue and gullet throbbing fire. |
|
Led smrti šuti. U njem pako gori. |
The ice of death is still. Inside, hell flamed, |
|
A nigdje vriska da samoća ori. |
Though not a cry, to give that silence shame. |
|
|
|
|
|
|
|
Taj grozni teret što na meni leži, |
Yet that lewd burden pressing on my body |
|
Ni smrtnim ledom neće da priušti |
Not even with the ice of death can slake |
|
Hladnoću grla; a biva sve teži: |
My burning throat; that ever deader sod |
|
Odjednom skoro viknuh: voda pljušti! |
Confines me - till I nearly shriek for water - |
|
Čujem gdje s vrha po truplima teče; |
Then water sprinkles, near and far by turns, |
|
Ah, studen mlat! - al peče, peče, peče! |
On, cooling shower! that burns, burns, burns! |
|
|
|
|
|
|
|
Po goloj koži, po leđnome jarku, |
Over the naked skin, the vale of ice, |
|
Niz trbuh, prsa, slabine i bute |
Down belly, breast and flanks and thighs at once |
|
Potočić studen pali vatru žarku, |
That cooling rivulet sets teasing fire, |
|
Dube u mesu kanaliće ljute. |
And hollows angry furrows in the flesh. |
|
I kad na usnu mlazić žarki kapno, |
A burning droplet on my stiff lips traced, |
|
Opaljen jezik kusnu živo vapno! |
My tongue revealed to me the quicklime taste. |
|
|
|
|
|
|
|
Puna je jama: Na lešine liju |
The pit chockfull, on carcases they poured |
|
Vapno da živim strvine ne smrde. |
That fire, to spare the world our stealing stench: |
|
O hvala im, nas mrtve sada griju |
I thanked them that, now dead, they tried to warm |
|
Plamenom svoje samilosti... Tvrde |
Us with that charity ... I felt wrench |
|
Leševe ćutim: trzaju se goli, |
Of naked corpses as their sinews turned, |
|
Ko mrtve ribe kad ih kuhar soli. |
Like long dead fishes by crude saline burned. |
|
|
|
|
|
|
|
Taj zadnji trzaj umirućeg živca, |
That final spasm of nerves yet not quite still, |
|
Taj čudni drhtaj na kojem sam plivo |
That wondrous shudder on which I now floated |
|
Učini da sam blagosiljo krivca: |
Compelled me bless the guilty one for this: |
|
O gle! još truplo kraj mene je živo - |
When look! a corpse beside me was alive - |
|
To starica me hladnom rukom gladi, |
Grey-haired old granny's icy hand caressed |
|
Jer zna da moji ne prestaše jadi! |
Me, now she knew I still had not found rest. |
|
|
|
|
VIII |
VIII |
|
|
|
|
Kada se mrtvi val života stišo, |
WHEN tat dead wave of life again subsided, |
|
Korake začuh ko daleku jeku: |
I caught the sound of steps as from afar - |
|
Netko je jamu par puta obišo; |
Somebody twice walked slowly round the site, |
|
I nasta mir ko mir u mrtvu vijeku. |
Then peace shone steady, like the evening star. |
|
pomakoh nogu, stegnuh lakta oba - |
I bent, to rise, hitched feet up, one by one, |
|
Ko grobar kad se izvlači iz groba. |
Like digger when his graveyard job is done. |
|
|
|
|
|
|
|
Zaprepastih se: leševi se miču, |
Then what surprise! The corpses moved about, |
|
Kližu nada me, polako se ruše - |
Slid over me and slowly settled in; |
|
Smiju se, plaču, hropoću i viču, |
They laughed and wept, groaned and sighed and shouted, |
|
Pružaju ruke i bijesno me guše... |
Reached for me - gripped me - furiously throttled - |
|
Osjećah nokte, stražnjice, bokove, |
I felt their nails, their buttocks, and their thighs, |
|
Trbuhe, usta što me živa love. |
Their mouths and bellies corner me alive. |
|
|
|
|
|
|
|
Prestavljen stadoh. Stadoše i oni. |
From terror I was still - then they still too - |
|
Sad je težina manja. Mrtva noga |
Their weight decreased, a dead leg on my shoulder |
|
Pala mi preko ramena. Ne goni |
Dangled limp. They had pursued, but now |
|
Nitko me više! - rekoh sebi; - To se |
Pursed no more! - my climbing had undone |
|
O vratu tvome splele ženske kose. |
The dead - I told myself. - That mangled noose |
|
|
About your neck, a dead girl's locks have tangled! |
|
|
|
|
Prostrujo hladan zrak na moja usta |
Soft air now brushed its coolness on my mouth |
|
Kroz sloj leševa: izlazu sam blizu! |
Between the dead - then I was near escape! |
|
I srknuh utopljenički: krv gusta |
And as if drowning, gulped; and thickened blood |
|
kroz nosnice u grlo oštro briznu. |
Through nostrils spurted down my parching throat. |
|
Smijo sam se - al da me netko tako |
I laughed aloud - yet who saw me with gob |
|
Nakreveljena vidje, taj bi plako |
Of comrade's blood bedecked, would sorely sob. |