Coordinamento
Nazionale
per la Jugoslavia - onlus
COMUNICATO STAMPA
Hooligans
serbi? Sgombriamo il campo dagli equivoci
Gli incidenti provocati da elementi che ostentano
simbologie e slogan "ultranazionalisti serbi", sia
a Belgrado lo scorso 10 ottobre (manifestazione
contro il "gay pride" svoltosi in contemporanea)
sia a Genova ieri sera 12 ottobre (in occasione
della partita Italia-Serbia, che perciò non si è
potuta svolgere) contribuiscono ad accentuare
l'immagine già negativa che è stata appiccicata
addosso alla Serbia e ai serbi negli ultimi 20
anni.
Addirittura il presidente del Senato Renato
Schifani ha dichiarato: "Quello che è accaduto
ieri allo stadio di Genova (...) mostra il volto
peggiore di un'Europa ancora troppe volte
attraversata dalla violenza di chi rifiuta la
civiltà, la dignità, il rispetto della persona".
(1) Non ci vuole una particolare fantasia per
associare tale "volto peggiore" alla Serbia e ai
serbi, attribuendo così a tutto un popolo (etnia?
razza?) il rifiuto della superiore "civiltà" di
Schifani. Su questa linea si pone esplicitamente
la associazione revanscista degli esuli
istro-dalmati, che titola di "follia serba" e
collega la violenza da stadio a "quell'odio di
matrice balcanica" di cui sarebbero stati vittime
le "comunità degli italiani" durante la Resistenza
antifascista. (2)
Di fatto, tanti in Italia in queste ore si stanno
sbizzarrendo a collegare, in buona o cattiva fede
ma comunque impropriamente, le violenze degli
"hooligans" con le presunte crudeltà dei
partigiani jugoslavi, riassunte con la parolina in
codice "foibe". Prima dunque di entrare nel merito
della questione "hooligans serbi", è necessario
sgombrare il campo dal primo e più penoso
equivoco: tra i due argomenti - quello delle
"foibe" e quello degli "hooligans" - non esiste
alcun collegamento possibile se non quello dettato
dal ben noto sillogismo razzista italiano, per cui
slavi = barbari = infoibatori. (3)
Si pone tuttavia certamente la questione di quale
significato dare, in termini sociali e politici, a
questo fenomeno degli "hooligans serbi". Chi
osserva le cose in superficie nota che gli
"hooligans" agitano la questione del Kosovo - con
striscioni, slogan, e richiami al 1389, anno della
battaglia di Campo dei Merli. La questione è
tuttavia sollevata in termini meramente "etnici"
("il Kosovo è serbo e non è albanese"), in maniera
del tutto incongruente e contraddittoria dal punto
di vista storico-politico. Infatti chi abbia
voglia di informarsi e conoscere un po' di storia
di quella regione scoprirà che un Kosovo
completamente albanizzato - come è tornato ad
essere oggi - fu il progetto, realizzato nel corso
della II Guerra Mondiale, proprio del Fascismo e
del Nazismo. (4) Dunque da un punto di vista
storico-politico rigoroso, porre la questione del
Kosovo in Serbia non è cosa priva di
contraddizioni per chi si professa nazifascista
e/o cetnico.
Ovviamente, chiedere rigore
ideologico-storico-politico a degli "hooligans"
può essere una pretesa eccessiva. Ma alla destra
che è attualmente al potere in Serbia tale
richiesta dovrebbe essere formulata, oppure no?
Questo è in effetti il problema che sussiste
sicuramente. Con il golpe anti-jugoslavo, di cui
proprio in questi giorni ricorreva il decimo
anniversario, in Serbia è salita al potere una
classe dirigente non solamente ultraliberista ed
alleata del FMI, della NATO e della UE: a prendere
il potere sono stati anche i diretti eredi di
quella tradizione cetnica oscillante tra fedeltà
alla integrità nazionale e fedeltà ai propri
mentori e padroni stranieri. L'atteggiamento dei
cetnici di allora non è diverso da quello dei
cetnici di oggi (intendiamo quelli veri, dall'ex
Ministro Vuk Draskovic in poi, e non gli
"hooligans"): oggi come allora i collaborazionisti
dell'occupante straniero hanno accettato lo
squartamento della Jugoslavia e la secessione del
Montenegro e del Kosovo (5) proprio mentre si
gongolano tra simbologie reazionarie e
nostalgiche, revisionismo storico anti-partigiano,
e sciovinismo anti-islamico. (6)
Certamente, negli stadi e nelle piazze
l'estremismo teppista trova anche alimento nei
settori sociali sconfitti, delusi ed impoveriti
dagli eventi balcanici degli ultimi 20 anni -
inclusi ovviamente i profughi dallo stesso Kosovo.
Ma non ci sembra questa la componente
determinante, quanto piuttosto quella costituita
dai numerosissimi provocatori infiltrati dai
"servizi di sicurezza" che esistono in tutte le
tifoserie, calcistiche o meno, e svolgono un ruolo
ben preciso e prevedibile. (7)
Quale potrebbe essere la strategia provocatoria in
questo caso? Ci sono almeno due funzioni "utili"
che questi "hooligans" stanno svolgendo.
Innanzitutto, gli incidenti non sono affatto
"destabilizzanti" per il governo serbo. Viceversa,
con essi la stessa questione del Kosovo viene
relegata a questione "di ordine pubblico" e
definitivamente sepolta - assieme ai
serbi-kosovari, che sono oggi o profughi oppure
prigionieri nei "bantustan" della provincia.
L'unica destabilizzazione possibile che gli
incidenti di Genova possono arrecare è quella dei
rapporti tra Berlusconi e Tadic, il cui incontro
previsto in questi giorni, in occasione di un
summit bilaterale, era già stato rimandato. Ma se
di questo si tratta, cioè di una strategia
internazionale (degli USA) per allontanare la
Serbia dai paesi "amici" continuando ad isolarla,
allora bisognerebbe pure avere il coraggio di
parlarne apertamente, in Serbia ma soprattutto in
Italia, dove invece non sappiamo far altro che
professare disprezzo verso i nostri vicini
jugoslavi - di tutte le nazionalità.
Per CNJ- onlus, il
Consiglio Direttivo
13 ottobre
2010
Note:
(1) http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/\
arresti_italia_serbia-7997211/index.html?ref=search
(2) http://www.anvgd.it/index.php?option=com_content&task=view&\
id=10010&Itemid=111 . Razzista è stata
anche la prima risposta "di massa" alle violenze
che gli "hooligans" stavano scatenando nello
stadio di Genova: dalla gradinata nord sono
partiti cori << Zingari, zingari di merda
>>: http://www.anvgd.it/index.php?option=com_content&task=view&id=\
10009&Itemid=111 .
(3) In questo caso il primo termine di paragone
è stato semplicemente "allungato": serbi =
slavi, e dunque serbi = infoibatori. Il
sillogismo non è solamente razzista e bugiardo
nel merito delle "foibe" (si veda tutta la
documentazione raccolta o citata alla nostra
pagina: http://www.cnj.it/documentazione/paginafoibe.htm
), ma è insostenibile anche dal punto di vista
strettamente storico e politico. Infatti, tra le
popolazioni jugoslave, non sono i serbi ad
essere stanziati al confine orientale italiano e
dunque ad essere stati lì coinvolti nella
Resistenza partigiana, ma casomai sloveni e
croati. Gli "hooligans" di Belgrado e di Genova,
per simbologia ed argomenti ostentati non
possono essere da nessun punto di vista intesi
come eredi dei partigiani. Ovunque sono visibili
le foto del capo dei teppisti di Genova con il
braccio teso nel saluto nazifascista e gli
elementi grafici celtico-nazisti tatuati sul
corpo; inoltre, tutti i commentatori parlano di
"estremisti di destra" per quanto riguarda
questi "hooligans", sia quelli di Belgrado che
quelli di Genova.
(4) http://www.cnj.it/documentazione/KOSMET/foto.htm
. L'opzione "nazionalista serba" in campo
nazifascista fu a quel tempo minoritaria e
perdente: i collaborazionisti serbi degli
italiani e dei tedeschi (Nedic, Ljotic)
*accettarono* l'amputazione del Kosovo dalla
Serbia ed anzi contribuirono a metterla in atto.
Sul fronte antifascista c'erano inizialmente gli
ufficiali monarchici di Draza Mihajlovic - i
cosiddetti cetnici - i quali però erano molto
più ostili ai comunisti che non ai nazifascisti:
cosicchè si mossero con tanta ambiguità da
essere ben presto "scaricati" dagli Alleati
angloamericani, che trovarono più affidabile
appoggiarsi al patriottismo internazionalista
jugoslavo dei partigiani di Tito. Nella fase
finale della II Guerra Mondiale, quelli tra i
cetnici che non si erano già sbandati
combattevano al fianco dei nazifascisti.
(5) Si veda: http://www.cnj.it/POLITICA/serimo2003.htm
, http://www.cnj.it/POLITICA/cnj2008.htm
.
(6) Abolita nel 2001 la festa nazionale della
Jugoslavia multinazionale - il 29 Novembre -, il
nuovo inno nazionale della Serbia è oggi la
litania bigotta "Boze Pravde" ("La giustizia
divina"), le immagini di Draza Mihajlovic
campeggiano ovunque ed il fatto che i giocatori
in campo usino la simbologia delle "tre dita" è
un qualcosa che ai tempi del tanto vituperato
Milosevic era inconcepibile.
(7) << Il Pd chiede al ministro degli
interni "di capire come sia stato possibile che
questo gruppo di violenti sia potuto giungere in
Italia, a Genova e dentro allo stadio con tutto
il corredo di armi improprie senza che nessuno
sia stato in grado nè di fermarli, nè di
isolarli e nè di disarmarli. (...) "Non erano
venuti soli a Genova", ha osservato da parte sua
il presidente della Federcalcio serba, Tomislav
Karadzic, confermando in sostanza quanto da lui
detto ieri sera a Genova subito dopo la
sospensione della partita: per Karadzic infatti
si sarebbe trattato di un piano preordinato
della tifoseria ultras per creare incidenti e
far saltare l'incontro. (...) "Mi domando una
cosa: chi ha permesso a questi disgraziati di
entrare in Italia?". E' quanto si chiede il
sindaco di Genova, Marta Vincenzi. (...) La
Vincenzi rivela tra l'altro che (...) si era
anche messo in contatto con la questura "e mi
sono sentita dire che gli agenti erano lì ma che
quelli erano dei delinquenti e si doveva evitare
che finisse in tragedia. Ho capito che c'era una
linea morbida per evitare la tragedia" >>.
Sulla strana dinamica degli avvenimenti a Genova
si veda: http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/arre\
sti_italia_serbia-7997211/?ref=HREA-1 , http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/pole\
mica_maroni-8010519 .
|
Italijanska
koordinacija za Jugoslaviju - onlus (neprofitna
društveno korisna organizacija)
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
Srpski
huligani? Očistimo prvo ovu temu od
dvosmislenosti i pogrešnih shvatanja
Incidenti koje su se desili 10. oktobra u
Beogradu, prilikom manifestacija protiv parade
"gay pride" koja se održavala u to isto vreme, kao
i ovaj u Đenovi 12. oktobra uveče u prilici
održavanja fudbalske utakmice Italija-Srbija, a
koja zato nije mogla biti održana - doprinose
jačanju već negativne slike prišivene Srbiji i
Srbima u zadnjih 20 godina.
Čak je i Renato Schifani, predsednik italijanskog
Senata, izjavio: "Događaji koji su se odigrali
juče na stadionu u Đenovi (...) prikazuju ono
najgore lice jedne Evrope kojom se još uvek širi
nasilništvo koje odbija civilizacijske norme,
dostojanstvo i poštovanje čoveka". (1) Nije
potrebno biti posebno maštovit da se to "najgore
lice" asocira sa Srbijom i Srbima, te da ga se na
taj način, prišije celom narodu (etniji - kako to
kažu u Evropi, rasi?) koja odbija superiorne
"civilizacijske norme" koje spominje Schifani. Na
ovakvoj liniji ocenjivanja postavlja se otvoreno i
revanšističko italijansko udruženje izbeglica iz
Istre i Dalmacije, koje dodaje ono svoje o
"srpskom ludilu", te nasilje na stadionu povezuje
sa "onim nasiljem sa balkanskim pečatom", čija su
navodno bilas žrtvom "zajednica italijana" u vreme
Antifašističkog pokreta otpora. (2)
U Italiji se doista u ovom momentu mnogi
iživljavaju da u dobroj ili lošoj nameri, ali u
svakom slučaju na neodgovarajući način, dovedu u
vezu nasilništvo "huligana" sa pretpostavljenom
brutalnošću jugoslovenskih partizana, koje se
zbirno opisuje pod matricom "foibe - jame". Pre
nego što se, dakle, diskutuje o temi "srpskih
huligana", mora se prvo raščistiti polje
posmatranja od prvog i najtežeg vida pogrešnog
shvatanja: između dve teme - "foibe - jame" i
"huligana" - ne postoji nikakva moguća veza ili
znak jednakosti, osim onog koji se nameće u dobro
poznatoj italijanskoj rasističkoj jednačini, prema
kojoj su sloveni = varvarski narod = infoibatori
(bacači ljudi u jame). (3)
Svakako da se postavlja pitanje koje se društveno
i političko značenje treba dati ovom fenomenu
"srpskih huligana". Površni posmatrači zapažaju da
"huligani" svojim natpisima, parolama i pozivanjem
na 1389. godinu, kada se odigrala bitka na Kosovu
polju, mašu temom Kosova. Ovom temom, međutim, oni
mašu kroz čisto "etnički" pristup ("Kosovo je
srpsko, a ne albansko"), i to na neusaglasiv i
kontradiktoran način sa istorijsko-političke tačke
gledišta. Oni koji žele da se bolje obaveste i
upoznaju istoriju ovog područja, otkriće da je
Kosovo kao potpuno albanizovana zona, kakvo je ono
danas ponovo postalo, predstavljalo fašističku i
nacističku zamisao realizovanu tokom II svetskog
rata. (4) Sa strogo istorijsko-političkog
stanovišta, za one koji se izjašnjavaju kao
nacifašisti i/ili četnici, samo postavljanje
pitanja o Kosovu u Srbiji, predstavlja temu punu
kontradiktornosti.
Svakako da bi bili preterano od "huligana" tražiti
da poseduju istorijsko-političku disciplinu u svom
načinu razmišljanja. Ali, mi se pitamo da li bi se
to pitanje trebalo postaviti desnici koja je sada
na vlasti u Srbiji?
Ovaj problem zaista postoji. Sa
anti-jugoslovenskim pučem čija se decenija ovih
dana obeležava, u Srbiji je na vlast stupila
vladajuća klasa koja nije samo ultraliberalistička
te povezana sa MMF-om, NATO-om i EU: vlast su
uzeli direktni potomci tradicionalnog četništva
koje je lebdelo između vernosti nacionalnom
jedinstvu i lojalnosti prema inostranim
savetnicima i gazdama. Današnji četnici ne
ponašaju se drugačije od onih u prošlosti (pod
ovim podrazumevamo one prave četnike, od bivšeg
ministra Vuka Draškovića, pa nadalje, a ne i
"huligane"): i u današnje vreme, kao u ono
pređašnje, ponavlja se situacija u kojoj
kolaboracionisti inostranih okupatora prihvataju
komadanje Jugoslavije i odvajanje Crne Gore i
Kosova (5), dok se istovremeno razmeću sa svojim
reakcionarnim i nostalgičnim simbolima,
anti-partizankim istorijskim revizionizmom, te
anti-islamskim šovinizmom. (6)
Svakako da na stadionima i trgovima,
ekstremistički razbijački pokret nalazi svoje tlo
u poraženim delovima društva koji su ujedno
razočarani i osiromašeni zbivanjima na Balkanu u
proteklih 20 godina - među njima se naravno nalaze
upravo i izbeglice sa Kosova. Nama se, međutim,
ova komponenta ne čini odlučujućom, već ona koju
čine brojni provokatori "bezbednosnih službi",
kakvih ima u svim navijačkim grupama, bilo da se
radi o fudbalu ili nekom drugom sportu. Oni imaju
precizan zadatak čije rezultate mogu predvideti.
(7)
U čemu bi se sastojala ta strategija provokacija,
kad se o ovoj oblasti radi? Ovi "huligani"
obavljaju najmanje 2 "korisna" zadatka.
Pre svega, ovi incidenti ni u kom slučaju ne
destabilizuju Vladu Srbie. Upravo je obrnuto:
njima se samo pitanje Kosova svodi na temu iz
sfere "javnog reda", te se na taj način samo
pitanje definitivno sahranjuje - skupa sa Srbima
sa Kosova, koji su danas ili izbeglice, ili pak
zatvorenici u "bantustanima" ovog regiona.
Jedini štetan efekat koji incidenti iz Đenove mogu
imati, predstavljen je u destabilizaciji odnosa
Berluskonija i Tadića, čiji je sastanak, inače
planiran za ovaj period pod vidom bilateralnog
samita, već pomeren. Ali, ako je o ovome reč, tj.
o međunarodnom strateškom planu (od strane USA) da
Srbiju udalje od "prijateljskih" zemalja i nastave
sa njenom izolacijom, u tom slučaju mora se smoći
snage da se o ovome otvoreno govori u Srbiji, ali
pre svega u Italiji, jer ovde znamo jedino da
širimo prezir prema našim jugoslovenskim susedima
svih narodnosti.
Za CNJ- onlus,
Upravni savet
13. oktobra
2010. g.
Napomene:
(1) http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/\
arresti_italia_serbia-7997211/index.html?ref=search
(2) http://www.anvgd.it/index.php?option=com_content&task=view&\
id=10010&Itemid=111 . I prva "masovna"
reakcija na nasilništvo "huligana" na stadionu u
Đenovi, takođe je bila rasistička: sa severne
tribine krenuli su uzvici << Cigani,
cigani govnari >>: http://www.anvgd.it/index.php?option=com_content&task=view&id=\
10009&Itemid=111 .
(3) U ovom slučaju, prvo poređenje je samo malo
"produženo": Srbi = Sloveni, pa stoga Srbi =
infoibatori (bacači u jame). Ovaj silogizam nije
samo rasistički i lažan kad se radi o "foibama -
jamama" (pogledati svu prikupljenu dokumentaciju
na našoj stranici: http://www.cnj.it/documentazione/paginafoibe.htm
), već je neodrživa i sa čisto istorijske i
političke tačke gledišta. Na istočnoj granici
Italije, od svog jugoslovenskog stanovništva,
nisu živeli razmešteni Srbi, već su se u Pokret
otpora uključili Slovenci i Hrvati iz tog
područja. Po simbolima i shvatanjima koje
proklamuju, "Huligani" iz Beograda i Đenove ne
mogu ni sa jedne tačke gledišta biti posmatrani
kao potomci partizana. Na sve strane može se
videti fotografija vođe ovih tabadžija, kako
pozdravlja naci-fašističkim pozdravom, kao i
grafički keltsko-nacistički elementi
istetovirani po telu; svi komentatori, ujedno,
govore da se radi o "desnim ekstremistima", kako
onima iz Beograda od pre nekoliko dana, tako i
ovima iz Đenove.
(4) http://www.cnj.it/documentazione/KOSMET/foto.htm
. "Nacionalna srpska" opcija u okvirima
naci-fašizma u ono doba, bila je manjinska i
gubitnička: srpski kolaboracionisti Italijana i
Nemaca (Nedić, Ljotić) *prihvatili su* odsecanje
Kosova od Srbije, te su čak i doprineli njegovom
realizovanju. U početnom periodu na
antifašističkoj strani bili su kraljevski
oficiri Draže Mihajlovića - takozvani četnici -
koji su, međutim, bili mnogo više neprijatelji
komunistima nego nacistima i fašistima: usled te
svoje velike nestalnosti, angloamerički
saveznici su ih veoma brzo otkačili, obzirom da
im je bilo pouzdanije da se oslone na
jugoslovenski internacionalistički patriotizam
Titovih partizana. U završnoj fazi II svetskog
rata, od onih četnika koji dotle nisu
zastranili, boreći se uz rame sa naci-fašistima.
(5) Pogledati: http://www.cnj.it/POLITICA/serimo2003.htm,
http://www.cnj.it/POLITICA/cnj2008.htm
.
(6) 2001. godine ukinut je državni praznik
višenacionalne Jugoslavije - 29. Novembar -,
nova sadašnja državna hima Srbije je jedna
bogomoljna litanija "Bože Pravde", fotografije
Draže Mihajlović vise na sve strane, a "tri
prsta" koje sada uvis podižu fudbaleri. nije
bilo moguće zamisliti u vreme tako omrznutog
Miloševića.
(7) << Italijanska stranka Pd od Ministra
unutrašnjih poslova traži "da razjasni kako je
bilo moguće da ova grupa nasilnika uđe u
Italiju, u Đenovu, te u sam stadion, sa svim
nedozvoljenim oružjem, a da ih niko zaustavi,
izoluje i razoruža. (...) "Oni nisu otišli sami
u Đenovu", zapazio je sa svoje strane Predsednik
Fudbalskog saveza Srrbije, Tomislav Karadžić i
time u suštini potvrdio ono što je rekao sinoć u
Đenovi odmah po prekidu utakmice: prema
Karadžiću, radilo se o unapred pripremljenom
planu ultra-navijača da izazivaju nerede i tako
upropaste održavanje utakmice (...) "Pitam se
jednu stvar: ko je ovim nesrećama dopustio da
uđu u Italiju?". Ovo se pita Marta Vincenzi,
gradonačelnica Đenove. (...) Gradonačelnica
Vincenzi izjavljuje između ostalog da (...) je
stupila u vezu sa policijkom upravom "odakle su
mi odgovorili da su se policajci nalazili na
licu mesta, ali da se radilo o delikventima i da
se morao izbeći tragičan ishod. Shvatila sam da
je postojao neki meki pristup izbegavanju tog
tragičnog ishoda" >>. O neobičnom
odvijanju događanja u Đenovi, pogledati: http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/arre\
sti_italia_serbia-7997211/?ref=HREA-1 , http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/pole\
mica_maroni-8010519 .
|