http://www.advance.hr/vijesti/analiza-socijalisticka-i-anti-kapitalisticka-borba-postaje-sve-snaznija-u-donbasu-vec-i-ruske-elite-strahuju-od-sirenja-ovih-pravednih-ideala-i-na-rusiju-u-donbasu-se-sve-otvorenije-poziva-na-nacionalizaciju-pa-i-na-stvaranje-sovjeta/

Analiza: socijalistička i anti-kapitalistička borba postaje sve snažnija u Donbasu, već i ruske elite strahuju od "širenja" ovih pravednih ideala i na Rusiju - u Donbasu se sve otvorenije poziva na nacionalizaciju, pa i na stvaranje Sovjeta



N. Babić
vrijeme objave: Ponedjeljak - 30. 06. 2014 | 21:15

U Ruskoj Federaciji se rasprave o budućnosti Donbasa često vode koristeći termine kao što su "ruski svijet", "pravoslavno bratstvo", "odbijanje Europe", dok na Zapadu veći dio analiza o situaciji na istoku Ukrajine poprima nacionalistički diskurs, spominju se "pro-ruski separatisti i teroristi" i hoće li se ili neće Rusija "dalje širiti na štetu teritorija Ukrajine" i tako ojačati svoj geostrateški utjecaj u istočnoj Europi.

Rijetki obraćaju pozornost na jednu posve drugu realnost, a to je klasna dimenzija ustanka, na što je ovaj portal nekoliko puta pokušao ukazati. Potvrda tome su i programski dokumenti novih republika u Donbasu, koji jasno navode kako će se vlast u NR Donjeck i NR Lugansk, koje sada čine "Savez narodnih republika", ustrojiti po uzoru na onu iz vremena Sovjetskog Saveza, naravno, institucije i gospodarstvo dviju narodnih republika se mora uskladiti s vremenom u kojem živimo. Isključena je trodioba vlasti, a izvršnu vlast bi trebalo obavljati Vrhovno vijeće republike, odnosno "sovjet" (Верховный совет республики), dok je jedna od ključnih stavki novog narodnog ustava nacionalizacija ključnih industrija. Kompletan tekst nacrta ustava NR Donjeck, koji je jednoglasno usvojen sredinom svibnja, potpuno se ignorira, dok o njemu raspravljaju ili mu daju otvorenu podršku uglavnom ljevičarske organizacije Ukrajine i Rusije, kao što je ukrajinska revolucionarna marksističko-lenjinistička i antifašistička organizacija Borotba, ruski Ljevičarski front (Левый Фронт), Komunistička Partija Ukrajine (KPU), KP Ruske Federacije (KPRF), te brojni intelektualci i aktivisti koji svoje radove objavljuju na ukrajinskom internetskom portalu LIVA

Jedna od prvih koji je progovorio o budućem ustroju Donbasa je bio bivši narodni gradonačelnik Slavianska, Vjacheslav Ponomarev, kojega je zapovjednik obrane grada, Igor Strelkov, uhitio 10. lipnja. Ponomarev je, navodno, "sudjelovao u aktivnostima koje nisu bile u skladu s ciljevima i zadaćama gradske uprave", a nakon brojnih nagađanja o njegovoj sudbini, pa čak i da je likvidiran, prije nekoliko dana su ga novinari ruske televizije LifeNews posjetili u pritvoru u Slaviansku, gdje su ga zatekli u prilično dobrom stanju.

Puno važnija od osobne sudbine Ponomareva je njegova izjava od 12. svibnja, kada je otvoreno rekao da će sva gradska industrija će biti nacionalizirana.

"Tu nitko ne treba imati nikakvih iluzija, želim reći da će cijela industrija u gradu biti nacionalizirana. Ne možemo ostaviti industrijski potencijal grada u rukama beskrupuloznih poslovnih ljudi", rekao je tada Ponomarev.

Politički analitičar, ljevičarski aktivist i sudionik pokreta AntiMaidan, Victor Chapin, za portal LIVA piše "kako je izjava Ponomareva posljedica spontane, antikapitalističke orijentacije aktivista AntiMaidana koji su stvarali narodne republike Donjeck i Lugansk". 

Poznato je da su najveći ukrajinski oligarsi bili sponzori i glavni su profiteri EuroMaidana. Kapitalistički oligarsi poput Igora Kolomoiskog, Dmitriya Firtasha, Sergeja Tarute i, možda u manjoj mjeri, Rinata Ahmetova financirali su EuroMaidan i bili zaduženi za medijsku kampanju "revolucije" u Kijevu. Iako su i ranije utjecali na sve vlade, pa i onu Viktora Janukoviča, te Ukrajinom upravljali iz sjene, nakon oružanog prevrata su kao guverneri ključnih regija dobili izravnu kontrolu nad životima milijuna ljudi. Ispostavilo se da su ukrajinski oligarsi dobili veću moć od ultranacionalista s EuroMaidana, a potom su činili sve da se ne rodi pokret otpora novoj vlasti - AntiMaidan. 

Narodni guverner Donjecka, Pavel Gubarev, tvrdi "kako je Rinat Ahmetov platio jedan dio aktivista AntiMaidana da samo mirno sjede i smiruju prosvjede koji su buknuli na istoku".

"Ljudi Ahmetova su imali zadaću da obuzdaju ljutnju, kao što je to bilo u Dnjepropetrovsku. Međutim, tamo je oligarh Kolomoiski to uspio učiniti jer je proukrajinski sentiment u toj regiji jači nego u Donbasu", rekao je Gubarev.

Oligarsi su financirali neonaciste Dmitriya Yarosha, a Kolomoiski je nudio 10 tisuća dolara za uhvaćene "ruske sabotere", dakle, bilo je logično da se aktivisti na jugoistoku svrstaju u tabor neprijateljski nastrojen prema kapitalizmu. 

"Sudjelovao sam u pokretu AntiMaidan u Harkovu i Odesi, gdje sam vidio koliko je narodnih masa probuđeno i izvikivalo slogane protiv oligarhije", rekao je Chapin.

Jedan od vođa AntiMaidana iz Harkova, ujedno vođa pokreta Borotba, Sergej Kirichuk, također naglašava važnost socijalnog programa pokreta "Jugoistok".

"Ljudi su ovdje na jugoistoku ustali za svoja socio-ekonomska prava. Ovdje postoji vrlo ozbiljan antioligarhijski i antikapitalistički dio unutar prosvjeda. Treba reći da se jugoistok ne može mjeriti po tehničkoj i financijskoj potpori s EuroMaidanom. Victoria Nuland je rekla da su SAD dale 5 milijardi dolara za promoviranje demokracije u Ukrajini, dok pokret na jugoistoku Ukrajine nema jaku financijsku potporu. Primjetio sam da u gradovima u kojima smo bili aktivni - u Harkovu i Odesi, ne dolaze sredstva iz Rusije, a na političkoj sceni nema puno ljudi koji su nam pomogli i financirali naš pokret", rekao je Kirichuk.

Čak ni oni za koje se smatra da im stiže izdašna financijska pomoć iz Rusije nisu imali takvu potporu kao prevratnici u Kijevu.

"Među borcima i aktivistima su različiti ljudi. Imate rudare, službenike, studente, bivše policajce i vojnike, ali im je zajedničko da su svi imali pošten posao. Oni su, kada smo imali financijskih poteškoća, čak prodali svoju imovinu i potrošili svoj novac", rekao je Pavel Gubarev, jedan od lidera Donjecka.

Dakle, radnici, studenti i borci Donbasa se financiraju gotovo sami, a kada su aktivisti Borotbe u zgradi Regionalne državne uprave u Harkovu doslovno "zarobili" jednog od pripadnika Desnog Sektora, pronašli su kod njega nekoliko kreditnih kartica i čekova, na kojima je ukupno bilo deset tisuća dolara. Radilo se o mladiću, gotovo dječaku, studentu prve godine Instituta za fizičku kulturu i 10,000 $ je prilično velika svota novca za jednog ukrajinskog studenta, osim ako nije istaknuti aktivist Desnog sektora. 

Uvjetno rečeno, EuroMaidan je imao i svoj pozitivan učinak, jer su neonacisti, pristavši na financiranje od strane oligarha, odmah zaboravili na njihovu demagošku borbu "protiv kapitalizma". Jedinstvo oligarha i nacista u Ukrajini je isto ono kakvo je već viđeno u povijesti, a logičan slijed je bio povezivanje antifašista i antikapitalista koji su se udružili u borbi protiv hunte iz Kijeva. 

[PHOTO: Iako se voli naglašavati "nacionalistička" dimenzija ustanka u Donbasu, ona je u prvom redu antifašistička i antioligarhijska, odnosno antikapitalistička pobuna naroda jugoistoka Ukrajine]

"Fašizam je otvorena teroristička diktatura najreakcionarnijih, šovinističkih, imperijalističkih elemenata koje financiraju kapitalisti i on svoju moć i crpi iz financijskog kapitala. EuroMaidan je tako postao organizacija terorističke odmazde protiv radničke klase i revolucionarnog dijela seljaštva i inteligencije. Fašizam je u vanjskoj politici - šovinizam u najgrubljim obliku, koji gaji životinjsku mržnju prema drugim narodima", klasična je definicija fašizma jednog od povijesnih lidera historijskih međunarodnog komunističkog pokreta, Georgia Dimitrova, a ono što se danas događa u Ukrajini je ogledni primjer ove definicije. 

Oligarh Kolomoiski je simbol sprege financijskog kapitala i terorističkog nasilja kojeg provode njegovi neonacistički eskadroni nad narodom Donbasa. Nisu slučajno da su zagovornici EuroMaidana rušili spomenike Lenjinu i slavili njegove protivnike. Ovo su samo neki od argumenata koji dokazuju klasnu dimenziju ustanka na istoku Ukrajine, a traži li netko u Ukrajini klicu socijalizma, onda će je naći u pokretu AntiMaidan na jugoistoku. 

"Nitko ne tvrdi da će NR Donjeck i Lugansk biti socijalističke. Vrlo je vjerojatno da će jedan dio velikih i srednjih kompanija zadržati svoj sadašnji status, a moguće je da će se stopiti s ruskim korporacijama. Međutim, samo stvaranje narodnih republika, antifašističko, antiimperijalističko i antioligarhijsko iskustvo i masovna borba, nesumnjivo će ojačati ljevicu ne samo u Ukrajini, nego u cijelom post-sovjetskom prostoru. Čak je i Lenjin rekao: "Tko čeka "čistu" socijalnu revoluciju, nikada je neće doživjeti!". Socijalistička revolucija u Europi ne može biti ništa drugo nego eksplozija masovne borbe potlačenih i nezadovoljnih ljudi iz svih dijelova društva. Mnogi koji i ne dijele isti zanos će neminovno biti uključeni u sve to bez takvog sudjelovanja, jer masovna borba bez njih nema obilježja revolucije, baš kao što će se mnogi neizbježno suočiti sa svojim predrasudama, reakcionarnim fantazijama, slabostima i pogreškama", završava svoje izlaganje Victor Chapin, aktivist AntiMaidana i dopisnik portala LIVA. 

Sada je valjda jasno da je u Kijevu došlo do sprege najreakcionarnijih dijelova ukrajinskog društva, koji su prigrabili svu vlast i pokrenuli vojnu kampanju protiv onog dijela stanovništva u kojem postoji "klica socijalizma", kako kaže Chapin. 

Treba biti iskren pa reći i da je jedan dio prosvjednika u Kijevu sanjao pravedniju Ukrajinu, koja će ograničiti moć oligarha, te stvoriti "demokratsko društvo s poštenim poduzetnicima". No s Poroshenkom, Kolomoiskim, Tarutom Ahmetovim, Desnim sektorom, Svobodom, organizacijom UNA-UNSO, kasnije Nacionalnom gardom i bataljunima Kolomoiskog, postrojbama koje vode glavnu riječ u kaznenoj ekspediciji protiv naroda Donbasa, jugoistok Ukrajine se bez zadrške može nazvati antifašističkom, antikapitalističkom i antioligarhijskom slobodnom enklavom u toj zemlji. Kao takva, ona zaslužuje podršku ljevice na međunarodnoj razini i najgore što se može dogoditi je okarakterizirati ovaj ustanak kao "velikoruski", "pravoslavni" ili "antieuropski". 

Pučistička vlast u Kijevu je stvorena na domoljubnim parolama Ukrajine, kojima su u potpunosti bili zadovoljni dužnosnici iz Bruxellesa i Washingtona. Oligarhija je Ukrajinu odvela u rat, siromaštvo i fašizam, stoga toj zemlji treba "deoligarhizacija". Politička dominacija oligarha mora biti slomljena i oni moraju biti uklonjeni s vlasti. Prijedlozi koje sadrži ustav narodnih republika - nacionalizacija poduzeća i banaka u njihovom vlasništvu – su ciljevi koji mogu biti i djelomično ostvareni, ali će i to biti veliki uspjeh. U tom bi se slučaju i stanovnici središnje i zapadne Ukrajine zapitali što su dobili odabirom Poroshenka i katastrofalnim ugovorom s EU.

Sigurno je da će ukrajinska oligarhija i dalje raspirivati građanski rat, samo kako bi ustanak i dalje bio "proruski i nacionalistički". Njima je u cilju očuvanje njihove dominacije i stoga su spremni nastaviti ovaj za njih isplativi pokolj na istoku zemlje, bombardirati stambene četvrti, slati u borbu neobučene ročnike i nemilosrdno rastezati ovaj sukob, čije rane neće zacijeliti godinama. 

Dakle, borba protiv njih se mora voditi bilo gdje, a u Donjecku su prosvjednici već preuzeli urede Tarutine kompanije "Industrial Union of Donbass". Vlast u Ukrajini je trebao preuzeti narod, ali su zbog naznaka klasne borbe koja je tinjala oligarsi pokrenuli građanski rat i sve kanalizirali u posve drugom smjeru.

U Rusiji se također puno govori o nečemu sasvim novom na post-sovjetskom prostoru. Analitičar Dmitrij Kumbrikov piše "kako Nova Rusija i jugoistok Ukrajine mogu biti primjer izgradnje istinske demokracije".

"Patriotska javnosti u posljednje vrijeme često govori o mogućnosti slanja ruskih vojnika u Ukrajinu. Neki kažu da će Zapad u tom slučaju pokušati izolirati našu zemlju od ostatka svijeta. Slične poruke se čuju od strane "mirotvoraca", svojevrsne "pete kolone" u hodnicima Kremlja (ili "šeste", budući da je "peta kolona" otvoreno neprijateljski nastrojena Kremlju, kako tvrdi Alekandar Dugin op.a.). Prema pristašama vojne opcije, naša vojska može za tri dana izbiti do poljske granice i postaviti u susjednoj zemlji proruski režim. Oba scenarija su, navodno, "dobra" za Rusiju, a tu su i rasprave o tome kako bi se na taj način postigla neviđena ruska geopolitička prevlast i da je ovo povijesna prilika, ali treba govoriti o novoj realnosti, a to je Nova Rusija", kaže Dmitrij Kumbrikov.

Na početku smo rekli da se rasprave o Donbasu vode oko pojmova kao što su "ruski svijet", "pravoslavno bratstvo" i "odbijanje Europe". Govori se da će zajedno s teritorijima jugoistočne Ukrajine Rusija ojačati svoj utjecaj u regiji. Potom se naglašava odnos Washingtona prema Moskvi, da se Rusija može suprotstaviti Zapadu i "onim gadovima, sljedbenicima Stepana Bandere". 

Oduvijek je poznato da lideri sjede na sigurnoj udaljenosti od ratišta i dalekozorom prate tijek neprijateljstava. Sada se tehnologija promijenila i umjesto dalekozora se rat u Ukrajini može pratiti na mobilnim telefonima, ali je strast u ljudi za praćenjem rata na sigurnoj udaljenosti ostala. Takav pristup prati i propaganda, ali se zaboravlja činjenica da bi porast ruskog teritorija povećao raspon utjecaja te zemlje i da bi to moglo više na ruku ići oligarsima , nego običnim radnicima. Stoga se treba dobro razmisliti i o samoj ideji ujedinjenja narodnih republika Donbasa s Ruskom Federacijom.

Analizirati trenutnu situaciju u Donbasu treba ne samo s geopolitičkog stajališta, nego i obratiti pažnju što uopće ti ljudi tamo žele.

Prvo što bi svi trebali razumjeti je da u regijama Lugansk i Donjeck nitko nije htio rat, a sada mnogi govore o stvaranju nove države koja će uključivati još šest, ili čak i više, ruskih govornih područja u Ukrajini. 

Sama ideja o takozvanom "ruskom svijetu" je vrlo apstraktna i u procesu izgradnje budućeg ustroja Nove Rusije se ne mogu ignorirati ekonomske zakonitosti. Tako bi se ponovila sudbina Pridnjestrovlja u kojem lokalni oligarsi imaju u svojim rukama većinu nacionalnog gospodarstva nepriznate republike, a ljudima je ostao samo slogan jedinstva s Rusijom. Isto se može očekivati i u Novoj Rusiji, ako Ahmetov i njegovi ljudi zadrže kontrolu nad gospodarskim životom novog političkog entiteta.

Danas u Donbasu svi govore kako "vlast treba dati narodu", a već sutra, uoči izbora, moglo bi doći do uobičajene manipulacije javnog mnijenja. Sve igre u lokalnom parlamentu će se voditi pod sloganom "obrane ruskog svijeta", a izabrani zastupnici bi vrlo lako mogli izglasati pogodnosti za kompanije u vlasništvu lokalne ili ruske oligarhije.

U Rusiji svi sa žarom prate izvještaje Igora Strelkova, a gotovo da se ne obraća pozornost na programske dokumente novih narodnih republika u Donbasu. U njima se jasno navodi da će vlast biti "sovjetskog tipa", bez trodiobe vlasti i postojat će Vrhovni vijeće republike. Glavne industrije će se nacionalizirati.

Naime, stanovnici Nove Rusije se danas bore za jedinstveni socijalni model, istinski oblik demokracije i drugačije upravljanje javnim dobrima.
Dakle, projekt Nove Rusije nije samo nekakva "ruska država" u bivšoj Ukrajini i privlačan model za cijeli post-sovjetski prostor. Takva Nova Rusija bi mogla postati privlačan model i za ruski narod u Rusiji. Donbas nije daleki "otok slobode", kao što je to Rusima daleka i strana Kuba, prema kojoj Rusi gaje prijateljske i tople osjećaje. Nova Rusija može postati temelje za širenje ideje socijalne pravde u cijeloj Rusiji.

Mnogi tvrde da bi Kremlj trebao "pripojiti" NR Donjeck i NR Lugansk, dok drugi kažu da rusko vodstvo treba računati i na zapadne sankcije i izračunati je li Rusija spremna na takvo ekstremno sučeljavanje. O ovim okolnostima veliku ulogu igraju i ruski i ukrajinski oligarsi, koji imaju zajednički jezik i ne bi im bilo drago imati u njihovom dvorištu još jednu rusku državu u kojoj nema mjesta za njih.

Moguće je da takozvana "revolucija odozgo" nema šanse za uspjeh u Rusiji, ali to nije nikakva prepreka da građani Rusije ne daju potporu susjednom Donbasu. Opstanak projekta Nove Rusije ne ovisi samo o ruskoj vojnoj pomoći, nego o uvjerenju stanovnika Donbasa da mogu izgraditi život na posve novim temeljima. Rudari Donbasa su u više navrata jasno iskazali svoj stav, kao i na velikim prosvjedima u Donjecku 27. svibnja, kada su najavili neograničeni štrajk, zahtijevali kraj vojne operacije i povlačenje vojnika regije Donjeck, te pružili potporu narodnim vlastima. 

[PHOTO: 27. 05. 2014.je u Donjecku na velikom prosvjedu započeo štrajk rudara Donbasa "na neodređeno vrijeme"]

"Nova Rusija" postaje neka vrst svjetionika za ruske građane i koliko god se netko trudio, Rusija se ne može odreći naroda Donbasa

Većina Rusa izgleda suosjeća i s odobravanjem gleda na Novu Rusiju, ali treba vidjeti koliko njih taj djelić teritorija u post-sovjetskom prostoru gleda kao područje na kojem nema mjesta besramno bogatim oligarsima, koji su svoju moć stekli za vrijeme divlje privatizacije '90-ih. 

Prema nedavnoj anketi koju je proveo ruski Levada centar, većina Rusa (65%) pozorno prati što se događa u Ukrajini, a 59% ispitanika smatra da bi ruska vlada trebala aktivno podržati jugoistok Ukrajine. 64% ispitanika odobrava potporu samoproglašenim republikama Donjeck i Lugansk i ruskim dobrovoljcima koji se tamo odlaze boriti. Dakle, rezultati jasno pokazuju da većina Rusa podržava pokret otpora u Donbasu.
S druge strane, podaci iz ankete sugeriraju da se raspoloženje naroda Ruske Federacije gotovo u potpunosti podudara s onim što o događajima u Ukrajini govore ruski službeni mediji. 91% ispitanika priznaje da osnovne informacije o situaciji u susjednoj zemlji dobiva putem televizije, a 79% vjeruje da je to objektivna slika događanja. Ovdje se postavlja pitanje, kako promijeniti raspoloženje Rusa, ukoliko oni zbivanja u Ukrajini vide onako kako to prenose službeni mediji?

Ruski Slobodni Tisak piše kako je prije nekoliko tjedana ruska televizija izvještavala uglavnom o uspjesima narodnih milicija u borbi protiv ukrajinske vojske, Nacionalne garde i desničarskih paravojnih postrojbi iz Kijeva, a sada se daje naglasak na žrtve i izbjeglice iz područja pogođenih kaznenim mjerama. Ranije se u tonu govornika koji su govorili o nepriznavanju nove vlade u Ukrajini od strane Moskve osjetio jak duh, a sada se smirujućim tonom govori o "mirovnim planovima" Petra Poroshenka. Sve se više govori o "naporima u zaustavljanju nasilja". U isto vrijeme, činjenica je da je ideja Nove Rusije živa i da je borba milicija u Donbasu u početku pokrenula široki otpor Kijevu na cijelom jugoistoku.

U Rusiji se također počelo raspravljati o tome kako Nova Rusija ne znači samo stvaranje teritorijalne jedinice u kojoj će se ruski jezik dobiti službeni status, nego i formiranje države s pravednijim društvenim poretkom. 

"Zemlja i njeni resursi, kao i veći dio industrijske i financijske imovine koju su stvorili radni ljudi, bit će vlasništvo ljudi Nove Rusije, i ne može biti u privatnom vlasništvu. Novac nije roba, već samo njen tečajni ekvivalent. Kamatna stopa je metoda kojom se u ropstvu drži poduzetništvo i nepošteno sredstvo za preraspodjelu sredstava u korist vjerovnika, odnosno banaka", ovako je definirao konture društvene strukture Nove Rusije jedan od vođa pokreta otpora Pavel Gubarev, čije su poruke o tome kako bi u budućnosti trebala izgledati Nova Rusija vrlo popularne na društvenim mrežama. (Koncept federativne države Nova Rusija - Socio-politički nacrt pokreta

Vodstvo Narodne Republike Donjeck je uvelo dodatak na mirovine, stipendije i plaće državnih službenika i namještenika. Budući da se u Ukrajini od 1. srpnja očekuje povećanje cijena komunalnih usluga za 70% do 100%, Narodna Republika Donjeck se odlučila te cijene zamrznuti na razini iz 2013. godine.

Jasno je da ove ideje ne bi podržali ni ruski oligarsi, dakle, za pretpostaviti je da će ruski milijarderi uložiti sve napore da ne dođe do provedbe projekta Nove Rusije u ovom obliku. Dok se pregovara o miru u trenutnim okolnostima to znači gubitak vremena i da se daje prilika ukrajinskoj vojsci da ojača i da se pregrupira. Doduše, to isto može biti mač s dvije oštrice, budući da su baš u vrijeme primirja milicije Donbasa iskoristile priliku i preuzele kontrolu nad većim dijelom vojne opreme u regiji, uključujući protuzrakoplovne raketne sustave "Buk".

"Milicija Narodne Republike Donjeck trenutno raspoređuje svoje vojne jedinice u zauzetoj bazi A-1402, a u tijeku je uspostava raketnih postrojbi protu-zrakoplovne obrane koja će biti naoružana samohodnim protuzrakoplovnim raketnim sustavima Buk", priopćio je glasnogovornik milicije Donjecka, a preuzimanje baze, od kojih se jedna predala bez otpora, a druga nakon nekoliko sati borbe, potvrđuju i mediji koji citiraju RIA Novosti. 

Sada je od ključne važnosti ukazati na promjenu politike informiranja u ruskim medijima, što bi moglo oslabiti potporu za milicije Donbasa.

Voditelj odjela društvenih i kulturnih studija Levada centra Alexsey Levinson smatra da mediji ne mogu ozbiljno promijeniti stav Rusa o problemu jugoistočne Ukrajine, ali ga mogu prikriti ili o njemu govoriti pomirljivim tonom.

"Po mom mišljenju, sada postojeći javni sentiment nije inspiriran isključivo televizijom. Samo po sebi, sentimenti su dvojaki. Govori se puno o tome što će se promijeniti. To će utjecati ne samo na novi kurs u izvještavanju, nego bi moglo promijeniti i vanjsku politiku Moskve. Javno mnijenje u cjelini je za sada u jednoj državi, a zatim se premješta u drugu", kaže Alexsey Levinson 

Kažete da će se linija podrške milicijama Donbasa promijeniti?

Alexsey Levinson: To će se promijeniti mirovnim inicijativama, ako u tom duhu bude nastupao Kremlj i to podrži međunarodna zajednica, društvo će prvo odobriti put mira. Stav prema samoj miliciji se neće brzo promijeniti, ali će se premjestiti izvan očiju javnosti. Građani podržavaju te ideje, koje se u Rusiji gledaju uglavnom u pozitivnom svjetlu, ali ako želite Rusiju koja je mirotvorac, ljudi će podržati ovaj stav.

Mnogi kažu da ako Rusija ne podrži milicije, vlada će izgubiti kredibilitet dobiven nakon aneksije Krima.

Alexsey Levinson: Javni osjećaji se vrlo lako mogu promijeniti. Nepotrebno je naglašavati koliko borba milicija ima smisla, ali isto tako naša je zemlja oduvijek bila sinonim za mir. Mi samo želimo dobro ukrajinskom narodu, što je najbolja formula za javnu raspravu Prilično oštar preokret bi rusku državu mogao koštati potpore javnosti. Gledajte, sve donedavno je državna propaganda građena na ključnoj i odlučnoj akciji, te podršci, ali u skoroj budućnosti će ti ljudi možda pretendirati na važne funkcije.

Što je privlačno u ideji Nove Rusije, točnije, socijalnim principima te republike?

Alexsey Levinson: Sve to u ruskom društvu ima vrlo jaku simboliku, iako se ne razmišlja o cijeni tih projekata. Onog trenutka kada se o tome počne razmišljati, moglo bi doći do negativnog raspoloženja. Rusi pozdravljaju teritorijalno proširenje, uz uvjet da cijena ne bude previsoka. Dakle, vlasti mogu igrati na neutralnoj strani i bivše zahtjeve lagano zamijeniti s kompromisima. Zapravo, to se već događa. To će izazvati negodovanje kod onih koji se pridržavaju konzistentnih ideoloških pozicija, ali masovna svijest ne zahtijeva snagu ideološke dosljednosti.

Ipak, direktor Instituta za globalizaciju i društvene pokrete, Boris Kagarlitski, smatra da je društveni projekt Nove Rusije puno važniji nego što ga prikazuju državni mediji.

"Čak i ako se promijeni način informiranja na našoj državnoj televiziji, Rusi će i dalje podržavati narodni pokret u jugoistočnoj Ukrajini. Trenutno propagandni uspjeh Kremlja proizlazi iz činjenice da se poklopio s javnim raspoloženjem, čime su ojačani i jedni drugi. Međutim, ako sada Kremlj pokuša drastično promijeniti smjer, postati će žrtva vlastite propagande. Zato se, po mom mišljenju, neće moći brzo riješiti dosadašnje paradigme. Nitko ne može drastično i brzo promijeniti odnos prema Novoj Rusiji bez da primjetno naudi samom sebi. Čak i uz ekstremne želje ruskih elita da se pregovara sa Zapadom, podrška otporu na jugoistoku Ukrajine će ostati. Takav pokušaj bi tehnički bio vrlo teško izvodiv, a možda ne bi ni uspio",rekao je Boris Kagarlitski.

Koliko je za ruske građane važan socijalni aspekt projekta Nova Rusija?

Boris Kagarlitski: Mislim da im je vrlo značajan. Ideja Nove Rusije odražava trenutne potrebe društva i Rusije koja nije zadovoljna. Stoga Nova Rusija postaje neka vrst svjetionika za ruske građane. Nedavni događaji u jugoistočnoj Ukrajini mogu postali faktor buđenja i ruskog društva. 

Ali to je malo vjerojatno, kao smanjivanje utjecaja ruskih oligarha.

Boris Kagarlitski: To je točno. No, proces je počeo i biti će ga vrlo teško zaustaviti. Najzanimljivije je to da ako elite ne pomognu Novu Rusiju, taj će projekt biti više neugodan za njih nego za druge. Ali ako mu pomognu, taj će projekt podržati društvenu strukturu koja se razlikuje od onoga što bi oni kao elita željeli vidjeti. Mislim da će oligarsi pokušati uzeti sve pod svoju kontrolom i minirati cijeli projekt, ali je stvar u tome što se iz Nove Rusije već proširila ideja o alternativnoj društvenoj strukturi i među našim ljudima, diljem Rusije.

"Naravno, ruski narod je izložen manipulativnom utjecaju. No, u slučaju potpore milicijama Donbasa, manipulacijom možete utjecati samo na dio građana, koji nemaju određene stavove, ideološke vrijednosti i stav u životu", kaže profesor Aleksandar Buzgalin s Moskovskog državnog sveučilišta (МГУ).

"U vezi s događajima u Ukrajini, po mom mišljenju je došlo do velikog napretka u razumijevanju građana Ruske Federacije o svom ljudskom postojanju. Ne bojim se velikih riječi, ali su ljudi doista počeli razmišljati o velikim vrijednostima, ulozi države u njihovim životima, nacionalnoj kulture u zemlji. Počeli su razmišljati o ljudskom dostojanstvu, sposobnosti da se žrtvuje vlastito blagostanje, a možda čak životi kako bi se postigli veliki ciljevi, koji nadilaze obiteljske vrijednosti ili osobno bogaćenje. Došlo je do izražaja pitanje rata, mira i obrane domovine.

Primijetio sam da se ovogodišnja proslava 9. svibnja u Rusiji dogodila u novom ozračju. Ljudi su bili ozbiljni, usredotočeni. Učinilo mi se da su i sami pokušali razmišljati o tome što se dogodilo od 1941. do 1945. u prostoru između naših zemalja.

U tom smislu, manipulativni utjecaj može promijeniti mišljenje u jednom značajnom dijelu ruskog stanovništva, ali su mnogi od naših sugrađana već redefinirali stvarnost.

Međutim, postoji i druga strana medalje. U svjetlu pozitivnih domoljubnih vrijednosti nastao je, uvjetno rečeno, "šovinistički pokrov", koji također utječe na javno mnijenje. Mislim da je od velike važnosti ljudima reći o međunarodnoj važnosti alternativne Nove Rusije. Mislim da je pravilno Donjeck, Lugansk i sve jugoistočne regije gledati sa stajališta internacionalizma, a ne to promatrati kao "dobre Ruse i jadne Ukrajince". Rusi i Ukrajinci su vrlo različiti, ali pitanje je koliko okrutno postupa Kijev protiv stanovnika jugoistočnih i drugih ukrajinskih regija", nastavljaprofesor Aleksandar Buzgalin.

Što je Rusima važnije: državna propaganda i simpatije za žrtve ili privlačnost društvenog projekta?

Prof. Aleksandar Buzgalin: Nisam posve siguran da Nova Rusija nudi cjelovit projekt, iako bi to stvarno moralo biti tako. No, postoje ljudi koji pokušavaju formulirati projekt Nove Rusije. Činjenica je da se ruska propaganda utišala i nema više te privlačnosti Nove Rusije u smislu društveno-gospodarskog razvoja. Želja za izgradnjom društveno orijentiranog gospodarstva i istinski demokratskog društva ne spada u okvire naše državne televizije, ali ako Nova Rusija u praksi uspije pokazati da je još jedan primjer društvenog poretka, to će uvelike utjecati na rusko društvo, pogotovo ako to javno podrži ruska ljevičarska oporba. Tada utjecaj medija neće biti toliko značajan.

Koordinator Narodnog fronta za oslobođenje Ukrajine, Vladimir Rogov, skreće pozornost na činjenicu da njihova pomoć i pomoć Rusije milicijama Donbasa nije ograničena na riječi i moralnu podršku.

"Prvo, Nova Rusija je prilika za stvaranje države blagostanja i to ne riječima, nego djelima. Mi smo ogorčeni zbog ponašanja oligarha i onoga što se događalo 1990. u Rusiji. Što se tiče podrške od strane Rusije, ona je važna i stiže od običnih ljudi. To je prihvaćanje izbjeglica i slanje lijekova i hrane. Vidimo da su naši ljudi povezani rodbinskim vezama. Možda se takva pomoć jednih drugima dogodila samo u Velikom domovinskom ratu ili za vrijeme potresa u Armeniji. Većine tog zajedništva kojeg sada imamo, nažalost, nije bilo. Tragedija u Ukrajini je probudila najbolje ljudske osjećaje, a odnedavno je većina ljudi zaboravila na potragu za osobnom dobrobiti. Ruski narod je masovno došao spašavati svoju braću u Novoj Rusiji", rekao je Rogov.

Kako će na položaj milicija utjecati preorijentacija ruske medijske podrške u promicanju isključivo miroljubive inicijative u Novoj Rusiji?

Vladimir Rogov: