Subject: Novi tekst na ARTEL
GEOPOLITIKA- Vladislav
Jovanovic: Problem izbeglica i
raseljenih lica, kao i nestalih Srba na KiM
Date: Sun, 2 Jun 2002 21:12:18 -0700
From: "Artel" <artel@...>

office@...
Datum:02 juni 2002

Vladislav Jovanovi?: PROBLEM IZBEGLICA I
RASELJENIH LICA, KAO I NESTALIH SRBA NA
kOSOVU I METOHIJI

Izlaganje Vladislava Jovanovi?a, bivseg MIP-a SRJ
na okruglom stolu Beogradskog foruma odrzanom u
Etnografskom muzeju u Beogradu na temu "Problem
izbeglica u SRJ i nestalih lica sa Kosova i
Metohije"
Beograd, 24 maj 2002

O izbeglicama i prognanicima iz Hrvatske i BiH,
odnosno sa Kosova i Metohije, koji su nasli
uto?iste u SRJ, tzv. me|unarodna zajednica nerado
govori, a jos manje je spremna da adekvatnije
u?estvuje u pokrivanju najnu?nijih troskova
njihovog golog opstanka. Na njih se gleda kao na
izbeglice drugog reda i stavljaju se na za?elje
liste izbeglica koje se nalaze u drugim bivsim
jugoslovenskim republikama. Dvostruki standard
koji je tokom jugoslovenske krize razvijeni deo
medjunarodne zajednice sistematski primenjivao na
stetu srpskog naroda i SRJ, dobio je u slu?aju
izbeglica posebno cini?an prizvuk. Iako su bili
nedvosmislene ?rtve politike i prakse etni?kog
?is?enja u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu i Metohiji,
izbeglice u Jugoslaviji se diskriminisu i
tretiraju kao nuz produkt politike SRJ, odnosno
Srbije u jugoslovenskoj krizi. Kao takvima, za
njihove patnje i potucanje ima se manje
razumevanja i vrsi se veoma mali pritisak na
vlasti u Hrvatskoj i BiH, odnosno na Kosovu i
Metohiji da im se omogu?i sto raniji povratak u
garantovanim - bezbednosnim i pristojnim
materijalnim uslovima.
Specifi?nost polo?aja izbeglica u Hrvatskoj i BiH
je u tome sto su oni trostruko diskiminisani:
1. kao ?rtve etni?kog ?is?enja u spomenutim
bivsim jugoslovenskim republikama,
2. kao ?rtve osmogodisnje politike sveobuhvatnih
ekonomskih sankcija protiv SRJ gde su ih nevolje
dovele i
3. kao ?rtve tromese?ne agresije NATO na SRJ koja
je osetno smanjila i onako istanjene ekonomske
mogu?nosti Jugoslavije da im vise poma?e i tokom
koje su pogodjeni i neki centri za kolektivan
smestaj izbeglica.
Specifi?nost i ironija polo?aja prognanika sa
Kosova je u tome sto je do njihovog pogroma i
proterivanja doslo posle zavrsetka rata, kada je
realizovanje rezolucije SB 1244 bilo garantovano
od strane UNMIK-a i 50 hiljada do zuba naoru?anih
vojnika NATO-a. Oni nisu ?rtve rata, kao sto
propaganda NATO-a ?eli da predstavi, nego mira
koji je NATO pretvorio u osvetni?ki rat vra?enih
pripadnika OVK protiv nenaoru?anih srpskih i
romskih civila. Prvi put u istoriji aktivnosti
OUN jedna njena mirovna operacija je iskoris?ena
za sprovdjenje politike genocida nad delom naroda
na ?ijoj suverenoj teritoriji se operacija
ostvaruje.
Zbog nespre?avanja takvih zlo?ina i selektivnog
implementiranja rezolucije1244, nije preterano
konstatovati da su UNMIK i KFOR pristali da budu
sau?esnici u po?injenim zlo?inima nad Srbima i
Romima. Paradoksalan je podatak da je SRJ,
odnosno Srbija, najvise optu?ivana za nastanak i
trajanje ratnih sukoba na tlu prethodne SFRJ, a
da su najbrojnije ?rtve etni?kog ?is?enja upravo
njeni sunarodnici. To je najre?itiji dokaz
neosnovanosti i zlonamernosti takvih optu?bi.
Njihov pravi cilj je da se prikrije i umanji
primarna odgovornost onih stranih krugova koji su
raniju SFRJ pustili niz vodu i doprineli njenom
razbijanju, kao i odgovornost separatisti?kih
elita u bivsim jugoslovenskim republikama i na
Kosovu i Metohiji koji su projekte oru?ane
secesije neposredno izveli. Posebna odgovornost
le?i na UNMIK i KFOR-u sto su dozvolili da u zoni
njihove neposredne odgovornosti dodje do brojnih
ubistava i masovnog uns{tavanja ili prisvajanja
imovine prognanih Srba i Roma, kao i do masovnih
i sistematskih otmica preko 1 300 Srba.
Neprihvatljiv je argumenat me|unarodne zajednice
da je to posledica prethodnog sukoba na Kosovu,
odnosno da se radi o odmazdi albanskih terorista
zbog gubitaka koje su pretrpeli tokom sukoba sa
nasom vojskom i policijom. Rezolucija SB 1244 je
garantovala li?nu, kolektivnu i imovinsku
bezbednost svih stanovnika Kosova i Metohije.
KFOR i UNMIK su preuzeli obavezu da osiguraju
primenu te rezolucije u praksi i to bez ikakvog
odlaganja. Oni to jos nisu sproveli - kada je re?
o slobodi i osnovnim ljudskim pravima Srba i
Roma. Ako su o?ekivali krvavu osvetu Albanaca nad
Srbima i Romima, nisu smeli dopustiti da
naoru?ana OVK iz Makedonije i Albanije udje na
teritoriju Kosova i Metohije. Takodje, KFOR je
morao osigurati da povratak albanskih izbeglica
iz spomenutih zemalja bude kontrolisan i pod
njegovim vojnim nadzorom, kako bi se izbegla
stihija i anarhija koji su, odmah posle
povla?enja Vojske Jugoslavije i policije sa
Kosova i Metohije, zavladale tom pokrajinom.
Klju?ne zemlje NATO nemaju za takav propust
nikakav alibi. Znale su, a ako nisu znale onda su
to morale znati, da se mogu o?ekivati masovni
zlo?ini nad Srbima i Romima. Isto tako, znale su
kako se postupa u sli?nim situacijama, ali nisu
preduzele preventivne mere. Morale su se
inspirisati primerom iz vlastite proslosti, kada
su Velika Britanija i Francuska pri kraju Prvog
svetskog rata zabranile pobedni?koj Vojsci Srbije
da prodre u Bugarsku, sa obrazlo?enjem da bi
brojni zlo?ini bugarske okupatorske vojske u
Srbiji mogli dovesti do osvete srpske vojske nad
bugarskim stanovnistvom. Iste te zemlje NATO jos
nisu objasnile zasto ih takvi humanitarni razlozi
nisi naveli da spre?e masovne zlo?ine OVK nad
Srbima i Romima. Utoliko pre sto su oni, posle
odlaska jugoslovenske vojske i policije, bili
potpuno nezasti?eni i moglo se predvideti da ?e
biti ?rtve odmazdi od strane pomahnitalih
Albanaca. Ako bi se striktno primenjivala pravila
Statuta Haskog tribunala, najvisi rukovodioci
NATO morali bi se smatrati krivi?no odgovornim
zato sto su znali sta ?e se dogoditi na Kosovu i
Metohiji, a nisu nista preduzeli da do toga ne
dodje. Kad je do masovnih albanskih zlo?ina
doslo, oni su otvoreno umanjivali njihov obim,
dok zlo?ine u vezi sa nestalim Srbima do danas
prikrivaju ili istinu o njima saopstavaju samo u
malim dozama i u du?im vremenskim razmacima.
Prema podacima jugoslovenskog Crvenog krsta, SRJ
je doma?in oko 600 hiljada izbeglica i privremeno
raseljenih lica iz Hrvatske, BiH i sa Kosova i
Metohije. Mogu?e je da ih ima i vise od toga, jer
ih je do pre par godina bilo skoro 1 milion. Ali
i ako se zadr?imo samo na podacima jugoslovenskog
Crvenog krsta, treba re?i da je to daleko najve?i
broj izbeglica i raseljenih lica koji se u ovom
trenutku nalaze u jednoj evropskoj zemlji.
S obzirom na toliki broj izbeglica i bitno
umanjene ekonomske mogu?nosti SRJ usled sankcija
i agresije, mo?emo polo?aj najve?eg broja
izbeglica ozna?iti kao trenutno najve?u
humanitarnu katastrofu u Evropi. Ogroman broj
izbeglica ?ivi u nemogu?im fizi?kim i
materijalnim uslovima. Bez trajnog posla, oni
nemaju nikakvu porodi?nu imovinu, a bez realnih
nada da ?e se u dogledno vreme vratiti u
nekadasnje domove, oni nemaju ni elementarnu
?ivotnu perspektivu. Objektivno gledano,
prepusteni su sami sebi. Me|unarodna zajednica ih
tretira sa sve ve?om ravnodusnos?u i smanjuje i
dosadasnju skromnu finansijsku pomo?. Zaokupljena
brojnim vlastitim, politi?kim i materijalnim
problemima, SRJ nije u stanju ili nije previse
voljna da prema njima ispolji ve?u solidarnost i
pru?i im adekvatniju zastitu.
Posebno je tragi?na i optu?uju?a situacija u vezi
sa 1 300 nestalih Srba na Kosovu i Metohiji.
Njihovi najbli?i srodnici nemaju ?ak ni osnovno
pravo na informaciju sta se sa njima desilo.
Pravo na informaciju je preduslov za koris?enje
svakog drugog ljudskog prava. Sampioni odbrane
ljudskih prava ne ?ine nista efektivno da se
istina o nestalim Srbima utvrdi i prava njihovih
porodica da je saznaju zastiti. Organi UNMIK i
KFOR guraju to neprijatno pitanje pod tepih, jer
im je va?nije da sa ve?inskim Albancima na Kosovu
i Metohiji ostanu u dobrim odnosima, nego da
otkrivaju i gone njihove zlo?ine nad Srbima.
Zvani?ne vlasti u SRJ i Srbiji vode o tome
ra?una, ali je njihova aktivnost vise
deklarativna nego sustinska. Revnosno ispunjavaju
sve zahteve razvijenog dela medjunarodne
zajednice koji se odnose na albanske zatvorenike
i osudjenike u Srbiji, ali se ne usdj|uju da
njihovo pustanje uslove oslobadjanjem nestalih
Srba ili bar dobijanjem pune i istinite
informacije o njihovoj sudbini.
Inferiorni polo?aj zvani?nih vlasti prema
zapadnom delu me|unarodne zajednice ne pru?a nadu
da ?e se njihova efikasnost u pitanju nestalih
Srba bitnije pove?ati. Resenje se nalazi u
dramati?nom poja?avanju nacionalnog i
medjunarodnog pritiska na UNMIK, KFOR i one
faktore koji ih stite i usmeravaju, radi
naterivanja da sto pre podnesu potpuni izvestaj o
sudbini nestalih Srba i preduzetim merama za
gonjenje i ka?njavanje albanskih krivaca za te
zlo?ine. Za sadasnji te?ak i bezperspektivni
polo?aj najve?eg broja izbeglica i raseljenih
lica u SRJ glavnu krivicu snosi medjunarodna
zajednica koja je mesanjem u jugoslovensku krizu
ubrzala razbijanje SFRJ i pristrasnos?u u korist
Hrvatske, BiH i kosovskih Albanaca pre?utno
opstruisala masovniji povratak izbeglica svojim
rodnim mestima. Medjutim, deo krivice snosi i
prethodna vlast koja je izbeglice dugo dr?ala u
neizvesnosti u pogledu njihove realne budu?nosti,
kao i sadasnja vlast DOS-a koja nastavlja sa
istom politikom. U oba slu?aja, interesi i
izborne ra?unice politi?kih partija na vlasti su
bili i ostali iznad elementarnih nacionalnih
interesa kada je re? o problemima izbeglica i
raseljenih lica. Medjutim, problemi tih lica su
tako veliki i jedinstveni da moraju biti
posmatrani i resavani iznad interesa bilo koje
politi?ke stranke ili koalicije na vlasti. Na
izgon skoro jednog miliona nasih sunarodnika iz
doju?erasnjih delova jedinstvene dr?ave mora se
gledati kao na elementarnu nesre?u nevidjenih
razmera. Takva vanredna nesre?a zahteva
preduzimanje vanrednih mera, ne manjih od onih
koje je SFRJ preduzimala posle velikih
zemljotresa u Skoplju, Banjaluci i Crnoj Gori.
Polaze?i od toga, predla?em da ovaj okrugli sto
usvoji slede?e zaklju?ke i s njima upozna Saveznu
i obe republi?ke vlade i javnost nase zemlje:
1. Da sva lica srpske i crnogorske narodnosti
automatski postaju jugoslovenski dr?avljani ?im
stupe na teritoriju SRJ sa namerom da u njoj
dobiju zastitu od progona u drugoj dr?avi ili da
u njoj ?ive. Sva takva lica koja godinama imaju
status izbeglica automatski ?e se smatrati
jugoslovenskim dr?avljanima. Kao inspiracija i
primer za takvo postupanje mogu da slu?e Izrael i
S.R. Nema?ka koje pravo na automatsko sticanje
dr?avljanstva Izraela odnosno, Nema?ke priznaju
svim licima svog etnikuma ?im stupe na tle
Izraela, odnosno Nema?ke, sa namerom da tamo
ostanu. Argumenat koji je do sada koris?en da bi
lako sticanje jugoslovenskog dr?avljanstva
destimulisalo izbeglice na povratak u Hrvatsku
ili BiH nije odr?iv, jer ih nase dr?avljanstvo ne
spre?ava da zadr?e i dr?avljanstvo Hrvatske ili
BiH. S druge strane, to ne bi oslobodilo Hrvatsku
i BiH obaveze da im osiguraju uslove za povratak,
jer se ne bi moglo tuma?iti kao opcija izbeglica,
ve? samo kao poboljsavanje njihovog polo?aja.
2. Da se, u cilju pru?anja trajne i potpune
zastite izbeglica, njihove maloletne dece,
invalida rata i ratnih siro?adi, donese odluka
(zakon) o osnivanju Fondacije solidarnosti za
period od 20 godina, u koju bi se redovno slivala
sredstva iz obavezne solidarnosti svih plate?no
sposobnih gradjana SRJ, redovni doprinosi
preduze?a, redovni prilozi nase dijaspore i
donacije zemalja koje najvise u?estvuju u
pru?anju humanitarne pomo?i, kao i onih koje su
u?estvovale u bombardovanju SRJ. Fondacija bi
bila pod najstro?im finansijskim re?imom, njeno
poslovanje bi bilo redovno kontrolisano i potpuno
transparentno.
3. Da Vlada SRJ, preko Generalne skupstine OUN,
zatra?i od Stalnog medjunarodnog suda pravde u
Hagu, kao organa OUN, zvani?no tuma?enje da li
rezolucija SB 1244 treba da bude sveobuhvatno, a
ne selektivno implementirana i da li OUN, koja
vrsi privremenu administrativnu i policijsku
vlast, i NATO, koji dr?i Kosovo i Metohiju pod
svojom neposrednom vojnom kontrolom, imaju
obavezu da, zbog propustanja da im osiguraju
li?nu i imovinsku bezbednost, prognanim Srbima i
Romima, kao i porodicama nestalih Srba, isplate
odgovaraju?u finansijsku nadoknadu zbog
izgubljenih ?ivota i imovine, kao i pretrpljene
patnje i dusevnog bola.