U GORICI ODRŽAN TREĆI PROTESTNI SKUP ZA UKIDANJE TITULE POČASNOG GRAĐANINA MUSSOLINIJU

U subotu 12. aprila u Gorici pred općinskom zgradom, održan je treći, po redu protestni skup kojim se traži od gradske uprave ukidanje titule počasnog građanina fašističkom Duceu Benitu Mussoliniju, dodijeljen daleke 1924. godine. Na skupu koji je održan pod geslom „Mussolini nije moj sugrađanin! – Gorica evropska prestolnica licemjerja“, bili su građani obiju Gorica, pripadnici kulturnog, antifašističkog spektra, Međunarodne mreže antifašista (MMA) i drugi.

Prve demonstracije održane su u Gorici 1. februara, neposredno nakon što je općinsko vijeće Gorice većinom glasova odbilo zahtjev o ukidanju počasne titule Mussoliniju i upriličilo prijem za veterane, odnosno sljedbenike zloglasne jedinice Decima MAS. Drugo protestno okupljanje održano je 15. marta. U međuvremenu, ono što nisu učinile gradske vlasti Gorice, učinili su u gradu Salo. Tamo je odlukom općinskog vijeća ukinuta titula počasnog građanina Mussoliniju. Salo je poznat po tome što je bio sjedište Talijanske Socijalne Republike osnovane 15. septembra 1943., nakon što su njemački komandosi oslobodili Mussolinija iz pritvora.

Na skup su uredno pozvana i oba gradonačelnika – Gorice, Rodolfo Ziberna, i Nove Gorice, Samo Turel, kako bi izložili svoje stavove. Oni se, naravno, nisu odazvali, nego su dali izjave u kojima objašnjavaju zašto su se odbili pojaviti pred ljudima. Tako Ziberna prosvjed vidi kao provokaciju usmjerenu protiv dosadašnjih postignuća u gradnji dobrosusjedskih odnosa između dva grada. Dalje, Ziberna povlači neke paralele na razini djetinjeg mentaliteta pa kaže kako on ne bi nikada tražio od Republike Slovenije ili gradske uprave Nove Gorice da osude komunistički totalitarizam, odakle vuče korijene Titov komunizam.

Ziberna smije bit desničar, intimno on može biti fašistofil, ali kao javna osoba na visokom položaju nema pravo na neznanstveno izjednačavanje fašizma kao totalitarizma s jugoslavenskim samoupravnim socijalizmom, koji je implementiran u praksu pod Titovim vodstvom, i na taj način liječiti frustraciju zbog činjenice da je Titova armija porazila fašizam na području gdje živi.

I dok stav Ziberne možda ne iznenađuje poznavaoce njegovog lika i dijela, ono novogoričkog gradonačelnika Sama Turela je školski primjer oportunizma. Turel svoje odbijanje poziva obrazlaže da su zajedno sa Goricom usmjereni u izgradnju zajedničkog suživota, prijateljstva i razvoja te zato povijest želi prepustit povijesti. Otvaranje tih tema mu se ne čini konstruktivnim i smatra da ne doprinose zajedničkom cilju. Najblaže rečeno, iznenađujući način razmišljanja za pripadnika naroda koji je prvi postao žrtvom fašističkog terora i bio tretiran kao biće nižeg reda, „servo“. Samo, Turel se nije potrudio suvislo objasnit zašto bi ukidanje titule počasnog građanina Mussoliniju, osnivaču fašističkog pokreta, opteretilo odnose i ugrozilo suradnju dva susjedna, civilizirana, prijateljska naroda u XXI. stoljeću. Povijest treba prepustiti povijesti, ali povijest ima svoje svijetle i tamne epizode, pozitivne i negativne. Nevoljnost da se razračunamo i distanciramo od onog najgorega što je bilo je sumrak zdravog razuma.

14. IV. 2025.

Vladimir Kapuralin

Cenzura zgodovinskih dejstev na javnih oglaševalskih površinah v Sloveniji?

Jadranka Šturm, direktorica, Zavod Mednarodna Mreža Antifašistov, javno pismo

Zavod Mednarodna Mreža Antifašistov (MMA), ki smo ga ustanovili decembra 2024 predstavniki Slovencev, Hrvatov in Italijanov, je prostovoljno, samostojno, nepridobitno združenje fizičnih in pravnih oseb, ki delujejo na področju ohranjanja zgodovinske resnice, spomina na protifašistično borbo in vrednot narodnoosvobodilnega boja. Ustanovljeni smo bili z namenom, da zaradi vse večjega širjenja oblik sovražnega govora, nestrpnosti in poskusov revidiranja zgodovinskih dejstev mobiliziramo strokovno in laično javnost za ohranjanje vrednot in dediščine protifašizma v sodobnem svetu.

Na začetku letošnjega leta, ko obeležujemo 80. obletnico osvoboditve izpod nacizma in fašizma, smo želeli izpeljati plakatno kampanjo na Tržaškem, Goriškem in v Ljubljani, s katero bi širšo javnost opozorili na zgodovinska dejstva fašističnega režima od njegovega vzpona leta 1920 do kapitulacije leta 1943 in jih italijanska ter delno tudi slovenska politika že desetletja sistematično zavrača, relativizira in sprevrženo uporablja za dnevno politiko. Kampanja bi bila posebej pomembna tudi zato, ker se fašizem ponovno krepi v naši neposredni soseščini ter širše v Evropi, dobiva nove oblike in nevarno ogroža demokratične odnose med ljudmi in narodi.

A pri izvedbi kampanje smo naleteli na nerazumljive ovire. V Trstu in Gorici, smo za izvedbo brez težav dobili vsa potrebna soglasja, medtem ko v Sloveniji koncesionarja plakatnih mest, Europlakat in Insmedia, naše prošnje nista odobrila. Naš cilj je bil, da bi akcija potekala sočasno v obeh državah, vendar zaradi zavrnitve v Sloveniji tega nismo mogli uresničiti. Predlagane vsebine za oglaševanje so izključno zgodovinska dejstva, ki kažejo na škodljive posledice, ki jih je povzročal Slovencem fašizem in so že sedaj dosegljiva v dokumentih in literaturi.

Na plakatih bi javnost lahko med drugim prebrala izjave fašističnega diktatorja Benita Mussolinija kot na primer "Mislim, da lahko žrtvujemo 50.000 Italijanov za 500.000 barbarskih Slovanov" ali "Laž mora biti velikanska, da bi ji ljudje verjeli", njegovega podsekretarja v vladi Francesca Giunto: "Slovansko vprašanje bomo rešili z ognjem in mečem", ministra Giuseppeja Bottaija: "Slovanizacija naših ozemelj je kot rak, ki ga je treba izrezati", ali izjave v italijanskem parlamentu leta 1918: "Slovani so manjvredna rasa, ki mora služiti, ali izginiti". Objaviti smo želeli tudi podatke, da je bila z okrožnico Tolomei prepovedana vsakršna uporaba slovenskega jezika v javnem življenju, da je bilo uničenih 1800 knjižnic, 40.000 knjig, 100.000 slovenskih imen je bilo poitalijančenih. Fašizem je ustanovil 40 italijanskih taborišč smrti, na Rabu je bilo 15.000 internirancev in 1435 mrtvih, v Gonarsu 7000 internirancev in 453 mrtvih, okoli okupirane Ljubljane so postavili 30 km bodeče žice...Sama dejstva!

Za pojasnilo smo se obrnili na Oglaševalsko razsodišče, ki je v svojem mnenju (št. 452 / 23. 1. 2025) potrdilo, da je predlagana vsebina plakatov zgodovinsko točna, temelji na dokumentiranih citatih in dejstvih ter ne krši določil Slovenskega oglaševalskega kodeksa. Oglaševalsko razsodišče je kljub temu izrazilo skrb, da bi plakati lahko "iritirali določene skupine gledalcev", posebej v luči evropske prestolnice kulture – GO!2025 in dodalo, da je odobritev oglaševanja stvar “poslovne odločitve”.

Menimo, da bi zgodovinska resnica lahko iritirala le pripadnike fašistične ideologije, ki je ustavno prepovedana tako v Republiki Sloveniji kot v Italijanski republiki. Skrb za občutke morebitnih simpatizerjev prepovedane ideologije pa ne more in ne sme biti razlog za omejevanje predstavljanja zgodovinskih dejstev v javnem prostoru.

V duhu konstruktivnega sodelovanja smo prilagodili časovnico kampanje tako, da se ne bi prekrivala z otvoritvenimi dogodki GO!2025, s čimer smo pokazali razumevanje za širši družbeni kontekst, saj naš namen nikoli ni bil moteče poseganje v pomemben obmejni kulturni projekt, ki ga v celoti podpiramo.

Zato se sprašujemo, ali imajo koncesionarji javnih oglasnih površin zakonsko podlago za zavrnitev oglaševanja vsebine, ki je skladna z zakonodajo, temelji na preverjenih zgodovinskih dejstvih in je dobila pozitivno mnenje Oglaševalskega razsodišča? Ali jih koncesijska pogodba, ki jim daje pravico upravljanja z javnim prostorom, zavezuje k nediskriminatornemu ravnanju in spoštovanju ustavno zagotovljene svobode izražanja? Ali je sklicevanje na "poslovno odločitev", kot to navaja Oglaševalsko razsodišče v svojem mnenju, lahko podlaga za cenzuro zgodovinskih resnic v javnem prostor? Ali v Sloveniji obstaja seznam "dovoljenih" zgodovinskih dejstev, ki se smejo pojavljati v javnem prostoru? Ali je cenzuriranje antifašističnih sporočil v skladu z ustavnimi vrednotami Republike Slovenije? Kdo ima pravico odločati, katere zgodovinske resnice so primerne za javni prostor?

Koncesionarjema, ki naj bi skrbela za spoštljivo in demokratično komunikacijo, očitamo netransparentnost v postopku odločanja, saj na našo prošnjo nista poslala nobenega pisnega odgovora, temveč sta nas zavrnila zgolj neformalno po telefonu. Prav tako se nista odzvala na naše predloge za sestanek, v katerem bi lahko podrobneje predstavili kampanjo. Takšno ravnanje je v demokratični družbi nesprejemljivo, kaže na arbitrarnost in pristranskost pri sprejemanju odločitev in presojanju vsebin, na kršenje najpomembnejših načel profesionalnega komuniciranja, etičnih standardov in javne službe pri upravljanju javnega oglasnega prostora ter nerazumevanje demokratičnih vrednot in svobode govora. Namesto da bi služila javnemu interesu, postajata agenciji ovira pri kritičnem javnem diskurzu in spominjanju grozot fašistične ideologije. Medtem ko lahko v Sloveniji na oglaševalskih panojih gledamo različne vsebine, ki lahko vznemirjajo in frustrirajo, so zgodovinska dejstva o fašizmu očitno podvržena cenzuri in blokiranju oglaševanja.

Pričakovali smo, da bo odobritev kampanje podprla svobodo komuniciranja zgodovinskih resnic in tako prispevala k preprečevanju relativizacije totalitarnih sistemov, saj smo prepričani, da je javni prostor mesto, kjer lahko kritično in odgovorno opozorimo na najtežja obdobja naše zgodovine. Zato nas zanima, ali je zgodovinska resnica v Sloveniji podvržena cenzuri ( vsaj nekaterih) koncesionarjev? 

Europlakat in Insmedio pa pozivamo, naj pisno pojasnita razloge za zavrnitev oglaševanja naših plakatov in pravno podlago za tako odločitev, sicer se bomo obrnili na pristojne institucije.

IZJAVA MEĐUNARODNE MREŽE ANTIFAŠISTA O SIMBOLIMA OSLOBOĐENJA U GORICI

Zavod Međunarodna Mreža antifašista (MMA), koji smo osnovali u prosincu 2024. godine predstavnici Slovenaca, Hrvata i Talijana, dobrovoljna je, samostalna, neprofitna udruga fizičkih i pravnih osoba koje djeluju na području očuvanja povijesne istine, sjećanja na antifašističku borbu i vrijednosti narodnooslobodilačke borbe. Osnovani smo s ciljem da, uslijed sve većeg širenja oblika govora mržnje, netolerancije i pokušaja revizije povijesnih činjenica, mobiliziramo stručnu i laičku javnost za očuvanje vrijednosti i nasljeđa antifašizma u suvremenom svijetu.

MMA sa zabrinutošću reagira na nedavnu polemiku vezanu uz jugoslavenske zastave izložene u povijesnoj zgradi na Verdijevom Korzu u Gorici, stoga želimo u vezi s navedenim simbolima predstaviti stručne povijesne činjenice i naglasiti važnost očuvanja vjerodostojnog povijesnog sjećanja. Jugoslavenske zastave, koje su se pojavile kao sastavni dio umjetničkog prikaza povodom nadolazećeg 80. jubileja oslobođenja Gorice, predstavljaju legitimni simbol sjećanja na borce IX. korpusa, koji su grad oslobodili od nacifašističke okupacije.

Te zastave nisu samo politički amblem, već su povijesno dokumentirano bile prisutne u Gorici tijekom oslobođenja u svibnju 1945. i dio su europske antifašističke baštine. Zabrinjavajuće je promatrati selektivni povijesni revizionizam, koji se očituje u dvostrukim mjerilima pri razmatranju povijesnih simbola.

Dok se polemizira o prisutnosti jugoslavenskih zastava, koje predstavljaju simbol oslobođenja, istovremeno se nekritički prihvaćaju simboli postrojbi poput Desete MAS – dokazane kolaboracionističke formacije koja je surađivala s nacističkom Njemačkom. Povijesno je nedvojbeno dokumentirano da su te jedinice u rujnu 1943. aktivno sudjelovale u pripajanju primorskog teritorija Trećem Reichu i u provođenju racija, čija je posljedica bila, između ostalog, deportacija većine goričke židovske zajednice u nacističke koncentracijske logore.

Statistički podaci svjedoče o tragičnim posljedicama, jer je od 201 člana židovske zajednice, koji su živjeli u Gorici prije uvođenja rasnih zakona, na kraju rata ostalo samo 12.

Povijesne činjenice vezane uz oslobođenje Gorice jasne su i temelje se na primarnim izvorima. U narodnooslobodilačkoj borbi sudjelovali su kako slovenski tako i talijanski antifašisti. U IX. korpusu XXXI. divizije aktivno su djelovale talijanske brigade, među njima 156. brigada “Bruno Buozzi”, 157. brigada “Guido Picelli” i 158. Brigada “Antonio Gramsci”. Ta međunarodna suradnja u antifašističkoj borbi predstavlja temelj suvremenog europskog identiteta i njegovih vrijednosti.

Jugoslavenska zastava s crvenom zvijezdom međunarodno je priznati simbol antifašističkog otpora i dio je kolektivnog sjećanja na oslobođenje Europe. Ravnopravna je sa svim drugim zastavama savezničkih snaga koje su porazile nacizam i fašizam. Pod tom zastavom nisu se borili samo jugoslavenski narodi, već i brojni talijanski antifašisti, koji su u njoj vidjeli simbol otpora protiv totalitarizma.

Poslijeratno razdoblje Europe izgrađeno je na jasnoj antifašističkoj orijentaciji. Utemeljiteljski dokumenti europskog povezivanja nedvosmisleno izražavaju predanost sprječavanju ponavljanja povijesnih strahota koje je prouzročio fašizam. Antifašizam nije samo politička opcija, već temeljni konsenzus demokratskih društava iz kojeg je proizašao suvremeni europski identitet.

Nakon razmatranja nedavnog događaja u Gorici i sadržaja otvorenog pisma kolektiva Agorè, koje objašnjava povijesni kontekst pronalaska i izložbe jugoslavenskih zastava, pozivamo na znanstveno utemeljenu interpretaciju povijesnih događaja.

Izložba zastava, koje su pronađene u nekadašnjoj zgradi Općine Gorica i koje su povijesno dokumentirani dio goričke prošlosti, predstavlja legitimni oblik očuvanja kolektivnog sjećanja. Istinski suživot među narodima, koji bi se trebao utjeloviti u Europskoj prijestolnici kulture GO!2025, može se temeljiti isključivo na poštenom suočavanju s poviješću, uz odbacivanje svake relativizacije ili, još gore, veličanja totalitarnih režima i njihovih suradnika.

U tom je kontekstu duboko proturječna odluka goričke općinske uprave koja je u studenom 2024. potvrdila počasno građanstvo Benitu Mussoliniju, dodijeljeno prije stotinu godina – čin koji je u očitoj suprotnosti s antifašističkim načelima na kojima počivaju i Europa i Talijanska Republika, kao i s vrijednostima uključivanja i međukulturnog dijaloga koje proklamira GO!2025.

U vrijeme kada se Europa suočava s usponom neofašističkih pokreta, ustrajanje na povijesnoj istini i antifašističkim vrijednostima još je važnije. “Nikad više rata” i “Nikad više fašizma” nisu samo parole, već obaveza prema budućim generacijama da se tragična povijest nikada više ne bi ponovila.

Za Međunarodnu Mrežu antifašista,

Jadranka Šturm Kocjan

Sežana, 2. travnja 2025.

Il giorno 5 apr 2025, alle ore 08:12, Coord. Naz. per la Jugoslavia ha scritto su JUGOINFO:

 

[slovenščina / hrvatskosrpski]

 

Druge reakcije -- Re: Allarme a Gorizia per cinque bandiere jugoslave

 

1) U centru Gorice osvanule jugoslavenske zastave (Vladimir Kapuralin)

2) Mednarodna Mreža antifašistov: »Jugoslovanske zastave legitimni simbol spomina na borce IX. korpusa« (Primorski.eu)

 

... PROČITAJ DALJE: https://www.cnj.it/home/it/informazione/jugoinfo/9714-9446-druge-reakcije-re-allarme-a-gorizia.html