Le tre sessioni dell'AVNOJ e la partecipazione serba
DRUGARICE I DRUGOVI SRETAN VAM DAN REPUBLIKE!
Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije – AVNOJ bio je opće političko predstavništvo sudionika antifašističke borbe na području Jugoslavije za Drugog svjetskog rata. Utemeljeno je u novembru 1942., a od novembra 1943. postaje vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije. Ideja o osnivanju centralnog narodno-oslobodilačkog odbora Jugoslavije nastala je u rukovodstvu NOP-a nešto prije. Već na značajnoj sjednici CK KPJ u Foči, 2. 4. 1942, raspravljalo se o potrebi stvaranja uvjeta za osnivanje takvog organa. Ideja je nastala u razmatranju karaktera Narodnooslobodilačke fronte koja treba „okupljati najšire narodne mase“ i time davati punu širinu platformi narodnooslobodilačkog pokreta.
Prvo zasjedanje AVNOJ-a održano je 26. – 27. 11. 1942. u Bihaću. Prihvaćena su dva dokumenta: Rezolucija o osnivanju AVNOJ-a i Proglas AVNOJ-a narodima Jugoslavije. U Rezoluciji je istaknuto da AVNOJ okuplja predstavnike naroda „svih zemalja Jugoslavije“ bez razlike na narodnost, vjeru i političko-stranačku pripadnost, te da se oslanja na narodnooslobodilačke odbore i antifašističke organizacije, stranačke i izvanstranačke, na terenu. Za predsjednika je izabran dr. Ivan Ribar, a za vođenje redovitih poslova Izvršni odbor. AVNOJ je potaknuo stvaranje zemaljskih antifašističkih vijeća ZAVNOH-a i ZAVNOBIH-a.
Drugo zasjedanje AVNOJ-a održano je u Jajcu 29. i 30. 11. 1943. Prihvaćena je Deklaracija Drugog zasjedanja AVNOJ-a, čime je proglašen „vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom Jugoslavije“, uspostavljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) kao privremena Vladu, te su donesene odluka o oduzimanju prava zakonitosti kraljevskoj vladi u inozemstvu, reviziji svih međunarodnih ugovora i obaveze koje je ona sklopila i zabrani povrataka kralju Petru II. Karađorđeviću u zemlju, kao i odluka da narod nakon oslobođenja odluči o obliku vlasti.
Odlučeno je da se Jugoslavija ustroji federalno „kao državna zajednica ravnopravnih naroda“, Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca i ostalih naroda, tj. u sklopu Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Te su odluke značile uspostavu novoga sustava vlasti i konačno rušenje vlasti Kraljevine Jugoslavije. Izabrano je Predsjedništvo, a za predsjednika je izabran Josip Broz Tito, kojemu je Predsjedništvo dodijelilo zvanje maršala Jugoslavije. Potvrđene su odluke ZAVNOH-a o priključenju oduzetih teritorija Hrvatskoj, kao i odgovarajuće slovenske odluke o priključenju Sloveniji područja koja je anektirala Italija. Sastavljena je i Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih suradnika. Sve ove odluke su povoljno primljene u savezničkim zemljama i dovele do njihova priznanja antifašističke i partizanske borbe u Jugoslaviji kao važne članice pobjedničke Antifašističke koalicije.
Treće zasjedanje AVNOJ-a održano je u Beogradu 7. 8. 1945. Zadatak je bio pripremiti izbore za Ustavotvornu skupštinu te donošenje pojedinih zakona. On je bio neka vrsta Privremene skupštine do proglašenja nove, poslije narodnih izbora. 10. 8. je pretvoren u Privremenu narodnu skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije i radilo je do 26. 8.1945.
29. 11. 2025.
Molti "storici", intellettuali disonesti e revisionisti ossequiosi del carattere e del lavoro degli sconfitti in combutta con gli occupanti e dei traditori domestici, per ignoranza e maliziosamente presentano false informazioni secondo cui in questa sessione, in cui si sarebbe deciso il futuro della nuova Jugoslavia, non erano presenti delegati dalla Serbia. Un certo numero di delegati non è riuscito a recarsi nel territorio liberato a causa delle azioni del nemico fascista, ma 27 delegati ci riuscirono ed erano presenti.
In queste menzogne eccelle il "grande" accademico Matija Bečković e il partito monarchico POKS (sotto il controllo del governo di Aleksandar Vučić), i cui deputati, tra cui il nipote del traditore nazionale Dragoljub "Draza" Mihajlović, Vojislav, hanno presentato all'Assemblea della Repubblica di Serbia una proposta di annullamento delle decisioni dell'AVNOJ.
Per cancellare bellamente tutta la storia!
Cercano anche di presentare come analfabeti i componenti del Movimento di Liberazione, il che è una grossa bugia, perché nelle fila dell'Esercito Popolare di Liberazione della Jugoslavia oltre agli operai e ai contadini c'erano molti ingegneri, professori, scienziati, scrittori, studenti. Solo alla Seconda sessione di AVNOJ, nella delegazione serba erano presenti tre delegati che terminarono gli studi alla Sorbona.
La seconda sessione dell' AVNOJ
1. Djordje Andrejevic Kun – pittore e grafico
2. Milan Belovukovic Deva di Ravnje presso Bogatic – è stato un agricoltore, un partecipante alla Prima guerra mondiale e alla Lotta popolare di liberazione e un membro importante dell'AVNOJ.
3. Spasenija Cana Babovic di Lazarevac – operaio tessile
4. Nikola Bozovic di Lubovija
5. Radovan Grković di Gornji Milanovac – studente
6. Živadin Đorđević Živa – architetto di Kragujevac
7. Vlado Zečević – sacerdote di Krupanj
8. Pavle Ilic di Brusnik presso Negotin – ufficiale dell'esercito del Regno di Jugoslavia
9. Radivoje Jovanovic Bradonja, di Zarube vicino Valjevo – ufficiale dell'esercito del Regno di Jugoslavia, tenente d'artiglieria
10. Srboljub Josipović di Komanice vicino Mionica, contadino
11. Miloje Milojević di Ursule presso Rekovec, sottoufficiale dell'esercito del Regno di Jugoslavia
12. Herbert Kraus di Bacinci presso Šid – era un medico, poi ufficiale sanitario della JNA,
13. Mitra Mitrović, Požega – filosofa e scrittrice e prima donna ministro dell'istruzione.
14. Dragoslav Mutapović, di Prislonice vicino Cacak, ingegnere agricolo
15. Dušan Nedeljković, di Isakovo presso Cuprija – filosofo, dottore in filosofia e professore all'Università di Skopje e Belgrado. Ha conseguito un dottorato alla Sorbona.
16. Moša Pijade di Belgrado, pittore, giornalista e critico d'arte
17. Koča Popović Belgrado, filosofo, dottorato alla Sorbona, poeta
18. Voja Radić di Donje Konjuvce vicino Leskovac, operaio metalmeccanico
19. Aleksandar Rankovic, di Draževac vicino Obrenovac, artigiano
20. Vladislav Ribnikar di Belgrado – ha completato Architettura alla Sorbona, giornalista, magnate dei media, proprietario del giornale Politika. Con Mosa Pijade ha fondato la TANJUG.
21. Pavle Savić di Belgrado, scienziato, fisico nucleare, ha guadagnato fama mondiale quando ha incontrato Irena Zolio Kiri nel 1937 e 1938 a Parigi scoprì isotopi di elementi famosi bombardando atomi di uranio con neutroni lenti. Candidato al premio Nobel.
22. Ratko Sofijani operaio di sartoria, Ivanjica
23. Luka Stevic contadino di Mojkovic vicino Krupnj
24. Mijalko Todorovic di Kragujevac, ingegnere elettrico
25. Sredoje Urošević di Donja Trepča vicino Cacak, insegnante
26. Judita Alargić di Novi Sad, operaia.
27. Srećko Petrović di Draževac vicino Obrenovac, contadino
Naime, brojni ,,istoričari”, nepoštena inteligencija i revizionisti poštovaoci lika i dela poraženih saradnika okupatora i domaćih izdajnika, iz neznanja a ponajviše zloćudno iznose lažne podatke da na ovom zasedanju, kada se odlučivalo o budućnosti nove Jugoslavije, nije bilo prisutnih delegata iz Srbije. Određeni broj delegata nije uspeo da se probije na oslobođenu teritoriju zbog dejstava fašističkog neprijatelja, ali 27 delegata jeste i bili su prisutni.
U tim lažima, posebno se ističe ,,veliki ” akademik Matija Bećković i monarhistička stranka POKS ( pod kontrolom vlasti Aleksandra Vučića) čiji su poslanici među kojima je i unuk domaćeg izdajnika Dragoljuba Mihailovića, Vojislav, podneli predlog skupštini Republike Srbije da se ponište odluke AVNOJ-a.
A da ukinu lepo celu istoriju.
Takođe pokušavaju se pripadnici NOB-a predstaviti kao nepismeni što je velika laž, jer u redovima NOVJ, pored radnika i seljaka, bilo je mnogo inženjera, profesora, naučnika, pisaca, studenata. Samo na Drugom zasedanju AVNOJ-a u srpskoj delegaciji bilo je troje delegata koji su završili Sorbonu.
Drugo zasedanje AVNOJ-a
Delegati iz Srbije:
1. Đorđe Andrejević Kun slikar i grafičar
2. Milan Belovuković Deva Ravnje kod Bogatića bio je zemljoradnik, učesnik Prvog svetskog rata i Narodnooslobodilačke borbe i većnik AVNO Jugoslavije.
3. Spasenija Cana Babović iz Lazarevca tekstilna radnica
4. Nikola Božović iz Ljubovije
5. Radovan Grković Gornji Milanovac student
6. Živadin Đorđević Živa arhitekta Kragujevac
7. Vlado Zečević sveštenik Krupanj
8. Pavle Ilić Brusnik kod Negotina oficir vojske Kraljevine Jugoslavije
9. Radivoje Jovanović Bradonja, Zarube kod Valjeva oficir vojske Kraljevine Jugoslavije potporučnik artiljerije
10. Srboljub Josipović Komanice kod Mionice, zemljoradnik
11. Miloje Milojević Ursule kod Rekovca, podoficir Vojske Kraljevine Jugoslavije
12. Herbert Kraus Bačinci kod Šida, bio je lekar, kasnije sanitetski general JNA,
13. Mitra Mitrović Požega, filozof i književnica i prva žena ministar ( prosvete).
14. Dragoslav Mutapović, Prislonice kod Čačka, inženjer agroekonomije
15. Dušan Nedeljković, Isakovo kod Ćuprije, filozof, doktor filozofije i profesor univerziteta u Skoplju i Beogradu. Doktorirao je na Sorboni.
16. Moša Pijade Beograd, slikar, novinar i likovni kritičar
17. Koča Popović Beograd, filozof, doktorirao na Sorboni, pesnik
18. Voja Radić Donje Konjuvce kod Leskovca, metalski radnik
19. Aleksandar Ranković, Draževac kod Obrenovca, zanatlija
20. Vladislav Ribnikar Beograd, završio arhitekturu na Sorboni, novinar, medijski magnat, vlasnik lista Politika. Sa Mošom Pijade osnovao TANJUG.
21. Pavle Savić Beograd, naučnik, nuklearni fizičar, svetski renome stekao kada je sa Irenom Žolio Kiri 1937. и 1938. u Parizu otkrio izotope poznatih elemenata bombardovanjem atoma urana sporim neutronima.Predložen za Nobelovu nagradu.
22. Ratko Sofijanić krojački radnik Ivanjica
23. Luka Stević zemljoradnik Mojković kod Krupnja
24. Mijalko Todorović Kragujevac, elektromašinski inženjer
25. Sredoje Urošević Donja Trepča kod Čačka, učitelj
26. Judita Alargić Novi Sad, radnik.
27. Srećko Petrović Draževac kod Obrenovca, zemljoradnik
