|
COORDINAMENTO NAZIONALE PER LA JUGOSLAVIA ITALIJANSKA KOORDINACIJA ZA JUGOSLAVIJU |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
IVAN GORANKOVAČIĆ
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
La sua
opera piů nota č "Jama" (La Fossa),
redatta durante la guerra nelle
devastate alture della Bosnia
occidentale, a Livno. Scrisse il poema
anche per dimostrare il suo senso di
responsabilitŕ intellettuale ed etica
per le atrocitŕ che stavano commettendo
gli Ustaše,
fascisti croati. Ivan Goran Kovačić fu ucciso dalle
forze dei Četnici presso Foča, Bosnia,
il 13 Luglio 1943, ed il sito della sua
tomba non č noto - come aveva immaginato
nella sua poesia "Mia Tomba". I versi di Vuk
Krnjević: Fuga autunnale su
Tjentište, e di Matej Bor: Srečanje /
L'incontro pienamente descrivono
il modo in cui anche Ivan Goran
scomparve durante le rappresaglie
compiute nella metŕ del '43 nella
Bosnia centrale. Scriveva
Mario De Micheli: Il poema "La Fossa" fu letto e recitato moltissimo nella Jugoslavia unita, ed ancor di piů sui suoi versi si rifletteva con un profondo spasmo ed un silenzio muto, con lo sguardo che cercava universalmente scampo dal male, perché il livello di angoscia che il poema produce č enorme. Questo messaggio - contro la tortura, contro gli assassinii collettivi e i crimini di guerra in generale -, che il poema trasmette, č fortissimo per via della lunghezza epica della poesia che, con le rime in endecasillabi distinti ed attenuati, con una propria struttura formale forte, a contrasto contro il male, combatte l'atrocitŕ e conduce verso una catarsi di sopravvivenza, dopo l'arrivo dei liberatori partigiani. Tantissime scuole elementari, gruppi culturali di appassionati, in Croazia e non solo, portano tuttora il nome di Ivan Goran. Altri lavori di Ivan Goran Kovačić sono: "Poezija" (1932), "Dani gnjeva" (1936), "Ognji i rože" (postumo), "Sveti psovač" (postumo), "Eseji i ocjene" (postumo). Nelle novelle di “Dani gnjeva" (1936) si rileva la sua forte inclinazione verso i temi sociali dei contadini e della classe povera in generale. Con le sue stesse parole raccontň di aver scoperto "la croaticitŕ" e "la rivolta della piccola gente" tramite il Movimento dei Contadini di Stjepan Radić. Con la sua tecnica di realismo lirico raggiunse altissimi effetti - per esempio, con la poesia "Beli most" (Ponte Bianco). <<Finché ci sarŕ anche l'ultimo uomo a parlare la lingua croata e la lingua umana in generale, il poema "Jama" (Fossa) di Ivan Goran Kovačić, con il suo raggiungimento artistico, rappresenterŕ una condanna permanente del crimine, e fungerŕ da inno per la libertŕ, la veritŕ e la bellezza cantate dall'uomo, un inno alla dignitŕ umana.>> Sono le parole di Jure Kaštelan sul poema di Ivan Goran Kovačić. ---
Qui
riportiamo in parallello, il poema
originale, con la traduzione
in italiano di Mario De Micheli
(Editrice Magma, Milano) e quella
in
inglese di Alec Brown (da
noi redatta a livello ortografico).
---
Ringraziando entrambi i traduttori, precisiamo che la nostra presentazione non risponde ad altro interesse che al desiderio e necessitŕ di divulgazione culturale. Restiamo ovviamente a disposizione di eventuali detentori di copyright, con i quali non siamo potuti entrare in contatto, per il ritiro del testo da queste pagine, in caso di legittimo reclamo. ---
dello stesso autore: KOMUNISTIČKOJ PARTIJI (Al Partito Comunista, 1943) MOJ GROB (La mia tomba) MRZIMO VAS (Vi odiamo!) Lirika, Ognji i rože, Postuma Klasici hrvatske književnosti - pjesništvo |
| Jama Ivan
Goran Kovačić 1942-43
|
LA FOSSA Ivan
Goran Kovačić 1942.-43.
|
|
I |
traduzione Mario de Micheli I. |
|
|
|
|
Krv je moje svjetlo i moja tama. |
Splendore e tenebra č il mio sangue. |
|
Blaženu noć su meni iskopali |
Dal profondo degli occhi |
|
Sa sretnim vidom iz očinjih jama; |
mi strapparono la luce e la dolce tiepida notte. |
|
Od kaplja dana bijesni oganj pali |
Ora il lampo del giorno solo dietro la fronte |
|
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu. |
m'accende le sanguinose pupille. |
|
Moje su oči zgasle na mome dlanu. |
Nel cavo della mano si spensero i miei occhi |
|
|
dove ancora palpitava un volo d'uccelli |
|
|
quando vi si specchiň l'ultimo cielo. |
|
Sigurno još su treperile ptice |
|
|
U njima, nebo blago se okrenu; |
Nell'azzurro delle pupille |
|
I ćutio sam, krvavo mi lice |
sentivo affondare il mio volto rigato di sangue. |
|
Utonulo je s modrinom u zjenu; |
Sul palmo della mano ormai incapaci di pianto |
|
Na dlanu oči zrakama se smiju |
i miei occhi ridevano alla luce |
|
I moje suze ne mogu da liju. |
e caldo e denso il sangue |
|
|
stillava tra le dita che il carnefice |
|
|
per uno strazio piů grande |
|
Samo kroz prste kapale su kapi |
mi conficcň nelle orbite vuote. |
|
Tople i guste koje krvnik nađe |
|
|
Još gorčom mukom duplja koje zjapi |
Poi la dolcezza del sangue m'invase |
|
Da bodež u vrat zabode mi slađe: |
come se mi sciogliessi in lacrime vere. |
|
A mene dragost ove krvi uze, |
|
|
I ćutio sam kaplje kao suze. |
L'ultima luce ch'io vidi prima della notte atroce |
|
|
fu il bagliore del coltello, |
|
|
il grido bianco della mia cecitŕ, |
|
Posljednje svjetlo prije strašne noći |
fu la bianca pelle dei carnefici |
|
Bio je bljesak munjevita noža, |
nudi fino alla cintola. |
|
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći, |
Fu cosě nudi che ci strapparono gli occhi. |
|
I bijela, bijela krvnikova koža; |
|
|
Jer do pojasa svi su bili goli |
Mai cosě viva, dolorosa luce, |
|
I tako nagi oči su nam boli. |
mai cosě forte tu sorgesti all'alba! |
|
|
Mai cosě balenasti nel fulmine o nel fuoco! |
|
|
Mi crepitavano di lacrime ardenti |
|
O bolno svjetlo, nikad tako jako |
le devastate occhiaie |
|
I oštro nikad nisi sinulo u zori, |
e nel tormento mi giungevano i gridi dei compagni, |
|
U strijeli, ognju; i ko da sam plako |
sentivo esplodere i loro lampi. |
|
Vatrene suze s kojih duplje gori; |
Non so quanto durň questo fuoco ruggente |
|
A kroz taj pako bljeskovi su pekli, |
se giŕ due bulbi induriti e nodosi |
|
Vriskovi drugih mučenika sjekli. |
mi stanno crescendo nelle orbite vuote. |
|
|
|
|
|
Caddi stringendo gli occhi nella mano. |
|
Ne znam koliko žar je bijesni trajo, |
O madre, dissi, ora che sono cieco |
|
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu, |
chi potrŕ ancora piangere per tč? |
|
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo. |
Nella folle memoria sgorgň l'intensa luce |
|
Tad spoznah skliske oči na svom dlanu |
come il fragore di cento campane |
|
I rekoh: „Slijep sam, mila moja mati, |
da bianchi campanili. |
|
kako ću tebe sada oplakati...” |
O divina luce di Sion, albero bianco, |
|
|
luna e fiume, o mia luce come latte materno! |
|
|
|
|
A silno svjetlo, ko stotine zvona |
Quando il carnefice mi costrinse a chiudere gli occhi |
|
Sa zvonika bijelih, u pameti |
non m'aspettavo questo estremo dolore. |
|
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona, |
Demente caddi di schianto sui ginocchi |
|
Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti! |
e giŕ nel crampo della mano |
|
Svijetla ptico, Svijetlo drvo! Rijeko! |
stringevo gli occhi miei. |
|
Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko! |
Piů nulla intesi, m'inghiottě un abisso |
|
|
che su di me si chiuse come tomba. |
|
|
|
|
Al ovu strašnu bol već nisam čeko: |
|
|
Krvnik mi reče: „Zgnječi svoje oči!” |
|
|
Obezumljen sam skoro preda nj kleko, |
|
|
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoći; |
|
|
I više nisam ništa čuo, znao: |
|
|
U bezdan kao u raku sam pao. |
|
|
|
|
|
II |
II. |
|
|
|
|
Mokraćom hladnom svijestili me Ćuške |
Ci risvegliarono con fredda orina e percosse, |
|
Dijelili, vatrom podigli me silom; |
col fuoco di un tizzone. |
|
I svima redom probadali uške |
Ci bucarono i lobi delle orecchie |
|
Krvnici tupim i debelim šilom |
con una punta di ferro scheggiata |
|
„Smijte se!” - ubod zapovijedi prati - |
e un ordine seguě quella tortura: |
|
Oboce svima pred krst ćemo dati!” |
Ridete, perché prima dell'ultimo
strazio |
|
|
|
|
|
Un ridere sinistro, disumano, si diffuse tra noi |
|
I grozan smijeh, cerekanje, grohot |
come se a ridere fossero dei morti: |
|
Zamnije ko da grohoću mrtvaci; |
un delirio che impaurě anche i boia. |
|
I same klače smete ludi hohot |
Allora ci caddero addosso colpi di frusta |
|
Pa svaki bičem na žrtve se baci. |
e noi ciechi, tra quel ridere atroce, |
|
A mi smo dalje u smijanju dugu |
rimpiangemmo i dolori di un tempo. |
|
Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu. |
Poi diventammo muti, inorriditi |
|
|
d'essere ancora in vita. |
|
|
E in quel prostrato silenzio |
|
Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli |
ci passarono tra i lobi il fildiferro. |
|
(Od straha valjda što smo ipak živi), |
Nel silenzio mi raggiunse il canto |
|
U red za uške otekle nas vukli, |
di un uccello dal bosco. |
|
I nijemi bol na stranu sve nas privi; |
|
|
(U muku čuli iz šume smo pticu): |
Ora ogni gesto provocava un gemito. |
|
provlačili su kroz uške nam žicu |
Vi tormenta, disse il carnefice, |
|
|
E cosě nessuno di noi mosse piů il capo |
|
|
per non ferire il compagno vicino. |
|
I svaki tako, kada bi se mako, |
|
|
Od bola strašna muklo bi zarežo. |
Di una fuga impossibile sicuri, |
|
„Šutite!” - rikne krvnik - „nije lako, |
i nostri boia ripararono all'ombra. |
|
Al potrebno je da tko ne bi bježo.” |
Sentimmo un forte masticare, un fresco |
|
I nitko od nas glavom da potrese |
gorgogliar d'acqua nelle gole arse |
|
I drugom slijepcu šuti bol nanese. |
come dopo una dura fatica. |
|
|
Di lě a poco si lanciavano lazzi, immondi scherni. |
|
|
Tra sonori sbadigli e flatulenze |
|
Krvožednike smiri žičan lokot |
sembrava che ci avessero scordato. |
|
I umorni su u hlad bliski sjeli; |
Ehi, che ragazza ho adocchiato quest'oggi! |
|
I začuo se vode mrzli klokot |
vociň qualcuno, accompagnando |
|
U žarku grlu, i glasno su jeli, |
con osceno commento il suo ricordo. |
|
Ko poslije teška posla; zatim stali |
|
|
Jedan sa drugim da se grubo šali. |
Al gorgogliare dell'acqua e del vino |
|
|
la nostra colonna si agitň e il fildiferro mi morse. |
|
|
|
|
Zaboravili kao da su nas: |
|
|
Zijevali, vjetre puštali su glasne. |
|
|
„Eh, jednu malu vidio sam danas...” |
|
|
Dobaci netko, uz primjedbe masne. |
|
|
I opet klokot hladna vina ili vode |
|
|
Trgne slijepce - žica me probode. |
|
|
|
|
|
III |
III. |
|
|
|
|
U mome redu počela da ludi |
Folle, nella mia fila, una donna gridň: "O gente, |
|
Neka žena. Vikala je: „Gori! |
un incendio divampa! Una casa brucia!" |
|
Ljudi, gori! Kuća gori! Ljudi!” |
E il fildiferro piů furiosamente |
|
A žica ljuto počela da pori |
riprese a lacerarci le tumefatte orecchie. |
|
Nabreknute, grozne naše uši. |
Svenuta a terra s'abbatté la donna. |
|
Na tla se žena ugušena sruši. |
Gattacci guerci, teste di morto,
musi di gufo, |
|
|
Per ridarvi la vista |
|
|
E con un colpo di coltello |
|
„Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke” |
sfregiň il volto di un vecchio, |
|
Sove! U duplja dat ćemo vam žere |
gli troncň un orecchio |
|
Da progledate! Vi, ćorave mačke!” |
che restň appeso oscillante al fildiferro: |
|
Zareži pijan koljač kao zvjere |
un acuto lamento e nella notte |
|
I slijepcu nožem odcijepi lice |
l'incespicante correre di un cieco |
|
Od uha što se zaljulja vrh žice. |
inseguito e raggiunto, |
|
|
il tonfo sordo dell'accoltellato. |
|
|
|
|
Urlik i teški topot slijepe žrtve |
Cosě almeno sei salvo, io dissi nel mio buio, |
|
(Što bježeć kroz mrak uvis noge diže), |
ignorando che ci portavano alla fossa. |
|
I brz trk za njom, sred tišine mrtve, |
|
|
I tupi pad, kad lovca nož je stiže |
Il cuore mi batteva dentro il petto |
|
O, taj je spašen! — rekoh svojoj tami |
e attraverso il filo di ferro |
|
Ne opazivši da nas vode k jami. |
sentivo il batticuore dei compagni |
|
|
mentre la fila avanzava. |
|
|
Oh, come battevano gemendo i nostri cuori |
|
Srce je muklo šupljom grudi tuklo; |
nella notte funesta! |
|
Tad druga srce preko žice začuh. |
In quel battito vidi i miei pensieri |
|
Lupanje ludo naprijed nas je vuklo. |
come al centro di una grande luce. |
|
(Što srce skaču kad u mraku plaču!) |
|
|
I od te lupe progledah kroz rupe: |
Cosě di nuovo come in quel mattino |
|
U jasnom sjaju misli mi se skupe. |
riconobbi la fossa giŕ scavata |
|
|
e cupamente v'intesi cadere la prima delle vittime. |
|
|
Mentalmente decisi di contare: |
|
I vidjeh opet, ko još ovog jutra, |
nella colonna ero il cinquantesimo. |
|
Duboku jamu, juče iskopanu. |
Allora attesi, registrando |
|
Napregnuh sluh da čujem kad unutra |
dati precisi: chi giŕ cadeva nella buca, |
|
Uz tupi udar prve žrtve panu. |
chi stava per cadervi. Addizionavo |
|
Oštrom svijesti odlučuh da brojim: |
e sottraevo i colpi, le cadute, |
|
Ja, pedeseti što u redu stojim. |
con ogni forza della mente |
|
|
tesa nella coscienza, |
|
|
perché nessun dettaglio mi sfuggisse. |
|
I čekao sam. Skupljao sam točne |
|
|
Podatke: tko je već nestao straga, |
Una cicala cantň, sulla pianura |
|
Tko sprijeda - zbrajo, odbijao, dok počne |
una nuvola stese la sua ombra. |
|
Udaranje, padovi. Sva snaga |
Accanto a me un carnefice si svuotň la vescica |
|
mozga u jasnoj svijesti se napregnu |
mentre un altro sgozzava i prigionieri. |
|
Da promjene mi pažnji ne izbjegnu. |
Ogni cosa brillň dentro il mio udito |
|
|
come negli occhi |
|
|
il balenare al sole di una lama. |
|
Negdje je cvrčak pjevo; oblak pokri |
|
|
Začas u letu sjenom cijelo polje. |
|
|
Čuo sam kako jedan krvnik mokri, |
|
|
A drugi stao široko da kolje. |
|
|
Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu. |
|
|
Sa bljeskom sunca na nožnome brdu. |
|
|
|
|
|
IV |
IV. |
|
|
|
|
Kad prva žrtva počela da krklja, |
Ad un colpo attutito seguiva un singulto strozzato, |
|
Čuh meki udar, i mesnata vreća |
poi il cadere, il rotolare lento |
|
Padaše dugo. Znao sam: u grkljan |
di un corpo inerte: mi rendevo conto |
|
Dolazi prvi ubod, među pleća |
che alla gola andava il primo colpo, |
|
Drugi, a ruka naglo žrtvu grune |
il secondo alla schiena. |
|
U jamu gdje će s drugima da trune. |
Con gli altri a imputridire |
|
|
la vittima era spinta nella fossa. |
|
|
Davanti a me cadeva un compagno morente, |
|
Netko se mrtvo ispred mene složi |
alle spalle ne urlava un altro di paura. |
|
Il iza mene, riknuvši od straha, |
|
|
A ja udarce silnom svijesti množih, |
Nella mia mente addizionavo i colpi, |
|
Odbijajući pale istog maha, |
sottraevo i caduti, |
|
Mada sam svakog - što kriknu, zagrca - |
ma lo stesso ogni grido, ogni singulto |
|
Ćutio kao ugriz u dno srca. |
mi feriva nel cuore come un morso. |
|
|
Un uomo che gemeva con angoscia infantile, |
|
|
scannato gettň un rantolo agghiacciante. |
|
Čovjek iz jame jeco je ko dijete, |
|
|
Tek priklan; cikto jezivo mu glasak. |
Tremavo pensando che il mio calcolo |
|
Streptih da račun moj se ne pomete. |
fosse sbagliato e a un tratto |
|
Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak. |
una granata esplose nella buca. |
|
Tlo se zaljulja. Klonuće me svlada. |
La terra sussultň, uno sgomento |
|
Nestala u spas posljednja mi nada. |
smisurato m'invase |
|
|
stroncando ogni illusione di salvezza. |
|
|
Ma la coscienza restň sveglia: |
|
Al silna svijest pažnjom me opsjednu: |
i nervi, il sangue, la carne, la pelle |
|
U sluh se živci, krv, meso i koža |
mi si fusero insieme nell'udito. |
|
Napregli. Zbrojih trideset i jednu |
|
|
žrtvu; šezdeset i dva boda noža. |
Contai trentuna vittima |
|
Slušo sam udar kojom snagom pada, |
e sessantadue colpi di coltello. |
|
I meni opet vratila se nada. |
Mi parvero vibrati con minore energia |
|
|
e in me rinacque una speranza. |
|
|
A ogni grido dal fondo della fossa |
|
Na jauk iz bezdna sada nova prasne |
altre granate esplodevano e i morti |
|
Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa |
ora cadevan giů in un lago bollente di sangue. |
|
Padahu sad uz pljuske manje glasne, |
In terrore sull'orlo della buca |
|
Kao u vodu, povrh kaše mesa. |
su quel sangue mi sentii scivolare. |
|
Uto oćutjeh da po krvi kližem. |
|
|
Protrnuh: evo, i ja k jami stižem! |
|
|
|
|
|
V |
V. |
|
|
|
|
O vidio sam, vidio sve bolje, |
Vedevo, sě, io vedevo come se avessi nuovi occhi. |
|
Ko da su natrag stavljene mi oči: |
Vedevo la pelle bianca e il coltello assassino, |
|
I bijelu kožu, i nož koji kolje, |
le vittime davanti ai carnefici |
|
I žrtve (kao jagnjad što se koči |
come gli agnelli riluttanti e tuttavia mansueti |
|
Časkom pred klanje, al u redu bliže |
che muovono incontro |
|
Korak po korak mirno k nožu stiže). |
alla lama che li deve sgozzare. |
|
|
|
|
|
Avanzavamo come a una fila per il pane. |
|
Bez prekidanja red se dalje mico |
Non piů gesti di strazio, non piů lacrime e gridi. |
|
- Ko da na čelu netko nešto dijeli - |
Sotto il sole feroce ci falciavano |
|
Nit je tko viko, trzo se, narico; |
come spighe fruscianti: |
|
Na žezi strašnoj tih su nas želi |
con suono uguale ci sgorgava il sangue |
|
Ko mrtvo klasje koje jedva šušti. |
dalle gole recise. |
|
(To se čula krv što iz grla pljušti.) |
E la fila avanzava, si fermava. |
|
|
Un rantolo, una spinta, una caduta, un passo |
|
|
ancora. Sgorgava a fiotti il sangue. |
|
Korak po korak pošli smo; stali opet: |
Ne sentii il gusto amaro sulla bocca: |
|
Krkljanje, udar, pad i opet korak. |
il sangue di un compagno che mi stava davanti |
|
Začuh zvuk jače. Ukočen, ko propet, |
con un altro sull'orlo della fossa. |
|
Stadoh. Na usni tuđe krvi gorak |
E piů atroce della mia cecitŕ |
|
Okus oćutjeh. Sad sam bio treći |
il buio mi sconvolse, dominň i miei sensi. |
|
Što jamu čeka u redu stojeći. |
|
|
|
Poi, come un fitto improvviso gridare, |
|
|
la luce sfolgorň. |
|
Strašna mi tama, od sljepoće gora, |
O fiamma, o vampa, o fulmine e neve! |
|
Sav um pomuti i na čula leže, |
O irresistibile luce senza ombra, |
|
I za njom svjetlost ko stotine zora: |
pungente trafittura delle mie pupille! |
|
Iskro! Strijelo! Plamene! Sniježe! |
Davanti a me un compagno |
|
Silno svjetlo bez ijedne sjene, |
come aggredito da un crampo |
|
Ko oštar ubod igle usred zjene. |
barcollň, gettň un grido, esitando si sporse, |
|
|
il suo sospiro si spense m un rantolo, |
|
|
di colpo sprofondň . Ogni cosa ricordo: giŕ oscillavo |
|
Drug se preda mnom natrag k meni nago, |
privo d'equilibrio, giŕ ero preso |
|
Kao od grča; onda je zastenjo, |
da quel vuoto angosciante |
|
Naprijed posrno, uzdahnuo blago - |
mentre dietro di me s'apriva un altro baratro. |
|
I tihi uzdaj s krkljanjem mu jenjo. |
Nel mio petto balenň una freccia bianca, |
|
Surva se, pljusnu kao riba Zine |
un'altra nera mi ferě alla schiena: e caddi. |
|
Preda mnom prostor bezdane praznine. |
|
|
|
|
|
|
|
|
Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag, |
|
|
Bez ravnovjesja - kao da sam stao |
|
|
Jezive neke provalije na prag, |
|
|
A iza mene drugi ponor zjao. |
|
|
Bijela strijela u prsi mi sinu, |
|
|
Crna me šinu s pleći. U dubinu. |
|
|
|
|
|
VI |
VI. |
|
|
|
|
U bezdanu uma jeza me okrijepi. |
Dalle tenebre mi destň un brivido: addosso |
|
Osjetih hladno truplo gdje me tišti, |
mi pesava il freddo corpo di un compagno. |
|
Hladnost smrti da mi tijelo lijepi. |
Il gelo della morte m'invase, |
|
Strah sviješću sinu: Neka žena vrišti! |
mi penetrň il terrore. |
|
U jami sam - tom ždrijelu našeg mesa; |
Accanto a me una donna gemeva. |
|
Ko mrtve ribe studena tjelesa. |
Io ero nella fossa fra gelide carni straziate, |
|
|
giacevo sopra un cadavere |
|
|
di viscido sangue. |
|
Ležim na lešu: kupu hladetine, |
|
|
Mlohave, sluzne, što u krvi kisne, |
Ma poi da quel gelo |
|
I spas sa jezom iz leda me vine: |
mi nacque un tremito di speranza, il lamento |
|
Svijest munjom blisne kada žena vrisne. |
di una donna svegliň la mia ragione. |
|
Okrenuh se, u groznici tad k vrisku |
Mi voltai e ansiosamente verso la voce |
|
Pružih ruku: napipah ranu sklisku. |
tesi la mano toccando una ferita. |
|
|
|
|
|
Per la prima volta ogni mia energia |
|
I prvi puta sva životna snaga |
ebbe cosě il sopravvento sulla morte. |
|
Nad leševima stala da se skuplja; |
|
|
Na vrisak skrenuh ruku, i u duplja |
Poi a un nuovo lamento ritrassi la mano |
|
Lubanje zaboh prste; tijela naga |
che affondň in un cranio spezzato. |
|
Ko da su sva zavrištala u jami - |
Fu come se tutti quei corpi urlassero insieme |
|
Sav pako jeknu jezivo u tami. |
e nel buio l'inferno |
|
|
rispondesse con eco sinistra. |
|
|
Cadde un'altra granata: fui sconvolto |
|
Bomba će pasti! Užasnuh se prvo; |
Cercando un appoggio con sforzo supremo |
|
U grču strašnu zgrabih rukom niže. |
allungai ancora la mano |
|
Zakoljak nađoh grozan. Leš se rvo |
che incontrň una gola squarciata. |
|
Sa mnom i na me počeo da kliže. |
Il corpo morto scivolň su di me |
|
Krkljo mu grkljan u krvavoj rani; |
con un flusso di sangue dall'aperta ferita. |
|
Korake začuh i glasove vani. |
|
|
|
Venne dall'alto un rumore di passi, |
|
|
un suono di voci. |
|
O bože moj, zagrlila me žena |
|
|
Sad zagrljajem druge svoje smrti: |
Dio mio! Ora la donna mi abbracciava |
|
Kako joj koža lica nagrbljena... |
col gelido abbraccio della seconda morte. |
|
Starice! Bako! I uzeh joj trti |
Come era rugosa la pelle del suo volto! |
|
Koščate ruke, i žarko ih ljubih. |
Era un volto senile come il volto |
|
Činilo mi se: mrtvu majku ubih. |
della madre di mia madre. |
|
|
Cosě mi parve che anche mia madre |
|
|
per colpa mia fosse morta. |
|
Čuo sam kako umirući stenje, |
|
|
I poželio ludo da oživi. |
Continuando il lamento la donna spirava |
|
Sve leševe tad molih oproštenje. |
e io volevo che ciň non accadesse. |
|
Oćutjeh tvrdu usnu gdje se krvi - |
Chiesi allora perdono a tutti i morti. |
|
Obeznanih se. Kad sam opet skido |
Sentii contrarsi le sue dure labbra e svenni. |
|
Mrak nesvijesti, još sam gorko rido. |
|
|
|
Quando tornai in me piangevo ancora. |
|
|
|
|
VII |
VII. |
|
|
|
|
Ušutjeh. Sam sam međ truplima lednim, |
Solo tra quei gelidi corpi, tacqui. |
|
A studen smrti na leđa mi sjela, |
Giŕ sentivo il freddo mortale tra le spalle, |
|
Na udove. U ledu mrtvih žednim |
nelle gambe, nei piedi, ma in quel gelo |
|
Vatrama nepca, jezika i ždrijela. |
avevo sete: nella bocca riarsa |
|
Led smrti šuti. U njem pako gori. |
la gola ardeva, la lingua era di fuoco. |
|
A nigdje vriska da samoća ori. |
E a tale ardore |
|
|
anche il gelo di morte si ritrasse. |
|
|
|
|
Taj grozni teret što na meni leži, |
Non un grido rompeva ora il silenzio. |
|
Ni smrtnim ledom neće da priušti |
Il terribile peso che opprimeva il mio corpo |
|
Hladnoću grla; a biva sve teži: |
col gelo della morte non dava refrigerio |
|
Odjednom skoro viknuh: voda pljušti! |
alla mia gola: cresceva solo di peso. |
|
Čujem gdje s vrha po truplima teče; |
Ma ecco, e quasi gridavo: un'acqua cade! |
|
Ah, studen mlat! - al peče, peče, peče! |
Dall'alto la sentivo cadere sopra i corpi, |
|
|
ma quel getto glaciale scorreva come incendio |
|
|
e bruciava, bruciava, bruciava. |
|
Po goloj koži, po leđnome jarku, |
|
|
Niz trbuh, prsa, slabine i bute |
Sopra la pelle nuda, |
|
Potočić studen pali vatru žarku, |
sul petto, sul ventre, sui fianchi, sulle spalle |
|
Dube u mesu kanaliće ljute. |
uno scroscio nevoso accende un fuoco ardente |
|
I kad na usnu mlazić žarki kapno, |
e scava nelle carni atroci solchi. |
|
Opaljen jezik kusnu živo vapno! |
Quando mi tocca il labbro quel getto bruciante |
|
|
s'infuoca anche la lingua: calce viva! |
|
|
|
|
Puna je jama: Na lešine liju |
La fossa č colma, la calce č gettata sui corpi |
|
Vapno da živim strvine ne smrde. |
perché i morti non appestino l'aria. |
|
O hvala im, nas mrtve sada griju |
E la fiamma della loro caritŕ |
|
Plamenom svoje samilosti... Tvrde |
che riscalda i defunti! |
|
Leševe ćutim: trzaju se goli, |
|
|
Ko mrtve ribe kad ih kuhar soli. |
Sento i cadaveri che si contraggono |
|
|
come pesci morti cosparsi di sale. |
|
|
|
|
Taj zadnji trzaj umirućeg živca, |
La contrazione dei nervi, |
|
Taj čudni drhtaj na kojem sam plivo |
il trasalire dei corpi sotto il mio corpo |
|
Učini da sam blagosiljo krivca: |
mi fa quasi benedire il colpevole |
|
O gle! još truplo kraj mene je živo - |
di tanto orrore: |
|
To starica me hladnom rukom gladi, |
vicino a me col corpo ancora vivo |
|
Jer zna da moji ne prestaše jadi! |
la vecchia donna mi accarezza |
|
|
sapendo che le mie pene non sono finite. |
|
|
|
|
VIII |
VIII. |
|
|
|
|
Kada se mrtvi val života stišo, |
Quando si placň quel morto sussulto di vita, |
|
Korake začuh ko daleku jeku: |
udii i passi di qualcuno |
|
Netko je jamu par puta obišo; |
che ancora veniva a ispezionare la fossa. |
|
I nasta mir ko mir u mrtvu vijeku. |
Poi la pace regnň come un secolo spento. |
|
pomakoh nogu, stegnuh lakta oba - |
Districai un piede e strinsi i gomiti |
|
Ko grobar kad se izvlači iz groba. |
come un becchino per uscir dalla tomba. |
|
|
|
|
|
I corpi si smuovevano, mi slittavano sopra, |
|
Zaprepastih se: leševi se miču, |
lentamente franavano e quei morti ridevano, |
|
Kližu nada me, polako se ruše - |
piangevano, gridavano e invocavano, |
|
Smiju se, plaču, hropoću i viču, |
furiosamente tendevano le braccia |
|
Pružaju ruke i bijesno me guše... |
cercando d'afferrarmi... |
|
Osjećah nokte, stražnjice, bokove, |
Sentivo l'unghie, le ginocchia, i fianchi, |
|
Trbuhe, usta što me živa love. |
le bocche inquiete su di me. |
|
|
|
|
|
M'arrestai impietrito e anche i morti |
|
Prestavljen stadoh. Stadoše i oni. |
s'arrestarono immobili: diminuě il loro peso. |
|
Sad je težina manja. Mrtva noga |
Un piede mi crollň sulla spalla. |
|
Pala mi preko ramena. Ne goni |
Ora nessuno m'opprimeva piů. |
|
Nitko me više! - rekoh sebi; - To se |
Mentre salgo, pensavo, i morti cadono in basso. |
|
O vratu tvome splele ženske kose. |
|
|
|
Lunghi capelli femminili m'allacciarono il collo. |
|
|
|
|
Prostrujo hladan zrak na moja usta |
E a un tratto m'arrivň sulle labbra |
|
Kroz sloj leševa: izlazu sam blizu! |
la freschezza dell'aria. |
|
I srknuh utopljenički: krv gusta |
Ero giunto vicino all'orlo della buca. |
|
kroz nosnice u grlo oštro briznu. |
|
|
Smijo sam se - al da me netko tako |
Bevvi quell'aria avidamente e un denso sangue |
|
Nakreveljena vidje, taj bi plako |
mi sgorgň dalle nari nella gola. |
|
|
Ridevo, ma chi avesse visto quel mio ridere orrendo |
|
|
avrebbe pianto o sarebbe ammutolito. |
|
Il bi od straha sledio se, nijem |
Chi mai riuscirŕ piů a consolare |
|
Pred tom rugobom. Jer, što da se tješim: |
la mia miseria? Ormai la gente penserŕ ch'io rida |
|
Odsad će ljudi mislit da se smijem |
quando piango o che pianga quando io riderň. |
|
Kad plačem, i da plačem kad se smiješim. |
Le mie orbite vuote, nidi d'inferno, |
|
Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame, |
ricorderanno per sempre il dramma della fossa. |
|
Sjećat će svijet na crno ždrijelo jame. |
|
|
|
In me sentii l'angoscia |
|
|
d'abbandonare i morti nella buca |
|
I sama sebe osjećo sam krivim |
perché l'aria era viva e io piů non vivevo. |
|
Što ostavljam u bezdnu te mrtvace, |
Aspettavo che ancora |
|
Jer zrak je ovaj živ... a ja ne živim... |
venissero a buttarmi nella fossa. |
|
I čekah da me opet natrag bace. |
Ma le ferite gridavano: sei vivo! |
|
Al rana živim bolom: živ si! reče. |
Sě, sono vivo. |
|
Sabrah se. Vlaga! S njom se spušta veče. |
Cadeva la rugiada, discendeva la sera. |
|
|
|
|
IX |
IX. |
|
|
|
|
O, nikad nisam očekivo tamu |
Mai con piů desiderio avevo atteso la notte. |
|
S tolikom čežnjom. Pazi! rosa kliže |
Ecco, mi dissi, lungo i corpi morti |
|
Niz trupla dođe do mene, u jamu! |
la rugiada sino a me discende |
|
Užaren jezik počeo da liže |
E la mia lingua ardente giŕ lambiva le gocce |
|
Kaplje sa ruku, nogu mrtvih tijela |
stillanti dalle membra irrigidite. |
|
Što su se na me ko žlijeb nadnijela. |
|
|
|
M'arrampicavo con selvaggia rabbia |
|
|
premendo su quei corpi, sui ventri, sui petti, |
|
Pomamno sam i divlje se penjo, |
e se ne sprigionavo un rantolo, un gorgoglio, |
|
Gazio prsa i trbuhe grubo - |
ormai non ne avevo spavento. Risalivo |
|
I kad bi mrtav zrak iz trbuha stenjo, |
afferrandomi agli arti e ai capelli |
|
Nisam već trno. Vuko sam i skubo |
sospinto da una sete furibonda. |
|
Dugačke kose, uspinjo se mesom, |
|
|
Podjaren žeđom kao ludim bijesom. |
Come sulla terra friabile di un campo |
|
|
avanzavo tormentando quei corpi, |
|
|
lasciando forse un'impronta |
|
Nisam osjećo bola, straha, stida; |
su mia sorella, sul mio vicino di casa, |
|
Obarah leš za lešom, grabih plazih |
sulla dolce carne della mia ragazza. |
|
Po njima ko po zemlji što se kida. |
Folle forza m'infondeva la sete. |
|
A možda svoju mrtvu sestru gazih, |
|
|
Susjeda vukoh, lomih nježnu dragu. |
E uscito dalla fossa dimenticai la prudenza. |
|
Žeđ mi je dala bezumlje i snagu. |
Era questa la notte? |
|
|
Mi trascinai bocconi sino all'erba, |
|
|
ferocemente la succhiai, la strappai coi denti |
|
Kad sam se divlje iz jame izvuko, |
per divorarla, mi ci immersi |
|
Zaboravih svijest, oprez, da l je mrko: |
come dentro l'acqua di un lago. |
|
Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko |
|
|
Do trave: zvjerski, živinski je srko; |
Rinvenni con la bocca piena d'erba. |
|
Uranjo u nju, jeo je i guto |
Ardevo e avevo freddo. Ero salvo, |
|
I ko po rijeci livadom sam pluto. |
ma dove nascondermi? Tremavo. |
|
|
Da lontano mi giungeva il canto dei carnefici |
|
|
irridenti alle nostre torture. |
|
Dozvah se: usta, punih trave, ležim, |
|
|
Gorim, ledenim: u teškoj sam mori. |
Una vampa d'odio mi prese e il dolore fině. |
|
Spasen! O, kamo, kamo sad da bježim? |
|
|
Zadrhtah: pjesma krvnikova ori. |
|
|
Daleko. Našim mukama se ruga. |
|
|
I mržnja planu. Ostavi me tuga. |
|
|
|
|
|
X |
X. |
|
|
|
|
Odjednom k meni miris paljevine |
Di colpo il vento mi portň dal villaggio |
|
Vjetar donese s garišta mog sela; |
l'odore dell'incendio e in quell'odore |
|
Miris iz kog se sve sjećanje vine: |
rivissi ogni ricordo: le vendemmie e le nozze, |
|
Sve svadbe, berbe, kola i sijela, |
e le danze, le veglie, i funerali, i lamenti: |
|
Svi pogrebi, naricaljke, opijela; |
ciň che la vita semina e la morte raccoglie. |
|
Sve što je život sijo i smrt žela. |
|
|
|
Ma dove sono le brevi gioie d'un tempo: |
|
|
il riverbero dei vetri, il nido della rondine, |
|
Gdje je mala sreća, bljesak stakla, |
lo stridere di una chiave dentro la serratura, |
|
Lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah; |
un raggio di sole che indora la porta di casa? |
|
Gdje je kucaj zipke što se makla, |
|
|
I na traku sunca zlatni kućni prah? |
Dove sono le finestre e l'azzurro quadrato del ciclo, |
|
|
la porta che si apre sul focolare benedetto? |
|
|
Dove sono i sonagli della stalla |
|
Gdje je vretena zuj, misir hljeba |
che attraverso le mura, come da arcane distanze, |
|
Što s domaćim šturkom slavi život blag; |
filtrano nei nostri sogni? |
|
Gdje su okna s komadićkom neba, |
E le stelle che sopra i nostri rifugi |
|
Tiha škripa vrata, sveti kućni prag? |
accendono secoli di pace? |
|
|
|
|
|
Né pianti, né risa, ne lamenti, ne canti. |
|
Gdje je zvonce goveda iz štale |
Errabonda la luna splende sulle rovine, |
|
Što, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod |
il singhiozzo remoto delle fontane tace, |
|
U san kapne; dok zvijezde pale |
la carogna di un cane giace in mezzo alla strada. |
|
Stoljeća mira nad sela nam i rod. |
|
|
|
Ma c'č ancora un paese |
|
|
dove un uomo puň vivere la sua aspra esistenza, |
|
Nigdje plača. Smijeha. Kletve. Pjesme. |
dove puň anche colpire una mano amica, |
|
Mjesec, putujući, na garišta sja: |
dove puň stare sereno anche vicino al malvagio? |
|
Ugasnuo s dola dalek jecaj česme, |
C'č ancora un luogo dove i bambini piangono, |
|
Crni se na putu lešina od psa... |
dove un padre ha una figlia e la madre un figlio, |
|
|
dove se muore la sorella |
|
|
il fratello le infiora il petto di gigli? |
|
Zar ima mjesto bolesti i muka |
|
|
Gdje trpi, pati, strada čovjek živ? |
C'č ancora un luogo dove sul balcone |
|
Zar ima mjesto gdje udara ruka |
i fiori danno gioia e consolano il dolore |
|
I živiš s onim koji ti je kriv? |
e dove il piů gran bene |
|
|
č una madia, una tavola, un bicchiere di vino? |
|
|
|
|
Zar ima mjesto gdje još vrište djeca, |
Tuonň dal bosco un'esplosione, |
|
Gdje ima otac kćerku, majku sin? |
generando subito dopo un disperso fischiare |
|
Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca |
di proiettili. Il sibilo alto e sperduto |
|
I brat joj stavlja mrtvoj na grud krin? |
passň su di me. Una battaglia! |
|
|
Il castigo s'annuncia. Illuminante |
|
|
provai dentro di me una gioia vitale, |
|
Zar ima mjesto gdje prozorsko cvijeće |
nel mio cuore s'accesero tutti i focolari, |
|
Rubi još radost i taži još bol? |
ogni vena del sangue fiammeggiň di vendetta |
|
Zar ima većeg bogatstva i sreće |
e giunto a mezzo il cielo, come una freccia balenante, |
|
Nego što su škrinja i klupa i stol? |
il sole della libertŕ frantumň la mia notte. |
|
|
|
|
|
Cosě, guidato dal fumo, corsi, |
|
Iz šume, s rikom gora, prasak muko |
quasi volai incontro ai vostri spari. |
|
Zatutnji. Za njim tanad raspršeno |
|
|
Ciknu, ko djeca njegova. Pijuko |
E qui, fratelli, sconosciuti eroi, |
|
Nada mnom zvuk visoko, izgubljeno. |
qui mi avete trovato, coricato su un fianco. |
|
Bitka se bije. Osvetnik se javlja! |
Cantavate e come un segno di Dio al primo mattino |
|
Osvijetli me radost snažna poput zdravlja. |
mi bagnň una luce infinita. |
|
|
Domandai: sto sognando? Chi č che canta? |
|
|
E chi ha fasciato le mie ferite? |
|
Planu u srcu sva ognjišta rodna, |
|
|
Osvetom buknu krvi prolivene |
Una dolce mano di donna mi si posň sulla fronte, |
|
Svaka mi žila, i ko usred podna |
una voce parlň: "Partigiani |
|
Sunce Slobode razbi sve mi sjene. |
siamo. Il tuo martirio č vendicato, riposa |
|
Držeć se smjera garišnoga dima, |
amico". E io tesi le mani, |
|
Jurnuh, poletjeh k vašim pucnjevima. |
toccai il suo viso gentile d'infermiera, |
|
|
i suoi capelli, il fucile. |
|
|
|
|
Tu ste me našli ležati na strani, |
Il mio pianto fu solo un singhiozzo |
|
Braćo rođena, neznani junaci, |
della gola e del cuore: non avevo piů occhi, |
|
Pjevali ste, i ko kad se dani |
le mie ultime lacrime |
|
Široka svjetlost, kao božji znaci, |
le avevo versate sul coltello del boia. |
|
Okupala me. Rekoh: zar su snovi? |
|
|
Tko je to pjevo? Tko mi rane povi? |
Sě, non ho occhi per vedermi, ne forza |
|
|
per venire con voi |
|
|
anche se lo vorrei con ogni forza. |
|
Oćutjeh na čelu meku ruku žene; |
Chi siete e da dove venite non so, |
|
Sladak glas začuh: „Partizani, druže! |
ma alla vostra luce mi scaldo. |
|
Počivaj! Muke su ti osvećene!” |
Voi cantate e io dalla morte risorgo. |
|
Ruke se moje prema glasu pruže, |
La sacra libertŕ e la vendetta presagisco. |
|
Bez riječi, i dosegnuh nježno lice, |
Il vostro canto |
|
Kosu i pušku, bombu vidarice. |
mi restituisce la luce degli occhi: |
|
|
forte come il popolo, alto come il sole. |
|
|
|
|
Zajecao sam i još i sad plačem |
|
|
Jedino grlom, jer očiju nemam, |
|
|
Jedino srcem, jer su suze mačem |
|
|
Krvničkim tekle zadnji puta. Nemam |
|
|
Zjenice da vas vidim i nemam moći, |
|
|
A htio bih, tugo! - s vama u boj poći. |
|
|
|
|
|
|
|
|
Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem |
|
|
Na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer ćutim |
|
|
Da sad tek živim, makar možda mrijem. |
|
|
Svetu Slobodu i Osvetu slutim... |
|
|
Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka, |
|
|
Ko narod silna, ko sunce visoka. |
|
|
|
|
|
~ KRAJ ~ |
|
Coordinamento Nazionale
per la Jugoslavia - onlus
sito internet: https://www.cnj.it/
posta elettronica: jugocoord(a)tiscali.it
notiziario telematico JUGOINFO:
http://groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/messages