logo

COORDINAMENTO NAZIONALE PER LA JUGOSLAVIA - ONLUS
ITALIJANSKA KOORDINACIJA ZA JUGOSLAVIJU

rright10.gif (248 byte) iniziative

rright10.gif (248 byte) documentazione


Documento
Costitutivo

rright10.gif (248 byte) solidarietà

rright10.gif (248 byte) informazione

rright10.gif (248 byte) cultura

rright10.gif (248 byte) politica

rright10.gif (248 byte) amicizia

rright10.gif (248 byte) valori fondativi


Stevan Mirković:
Jugosloveni
/ Jugoslavi

Dušan Babić:
Jugofobija sa usporenim dejstvom
Brigadiri i zastava SFRJ-ORA, Djerdap 1977
Brigadiri i zastava SFRJ-ORA
Djerdap 1977. Slika: D. Kovacevic


http://komunisti.50webs.com/generalmirkovic46.html

Jugosloveni
 
U Politikinoj rubrici POGLEDI Jugosloveni su česti gosti. Nažalost, većinom sede na optuženičkoj klupi..Nazivaju nas jugonostalgičari, što nije potpuno tačno. Postoji jak društveni pokret za ustanovljenje jugoslovenske nacionalnosti. To u Srbiji inicira društvena organizacija „Naša Jugoslavija“. Na popisu 1981. kao Jugosloveni izjasnilo se 1, 219.o45 gradjana SFRJ (1971 .  bilo  273.077). Najviše u Srbiji 441.941 ( SAP Vojvodina 167.215, SAPK 2.647). Popis 1991.beleži pad u Srbiji na 317.000 (SAPV 168.859, SAPK 3.o70). Pisanje u Pogledima o nama je ,po pravilu, negativno.  Još nijedan Jugosloven, a verovatno nas ima dosta, nije u toj rubrici dobio priliku da odgovori na te negativnosti. Tek nedavno u Medju nama  je tu šansu iskoristio Dušan Babić, publicista iz Sarajeva.
Antijugoslovenske tekstove pišu obično  bivši Jugosloveni pa ako hoćete i komunisti. Često je to pokušaj da se okaju gresi što su bili Jugosloveni i komunisti pa otuda i razna preuveličavanja grešaka i slabosti tog doba, što potvrdjuje narodno iskustvo iz davnina „poturica je gori od Turčina“. Svojevremeno, oni su bili politički lojalni i materijalno dobro situirani građani u socijalizmu. Bilo je, istina, i onih kojima se nešto omaklo pa su zaglavili u Padinsku Skelu. Tih nekoliko dana na okopavanju krompira proglašavaju danas robijom!
Naravno, teško je pronaći i opisati neke krupnije slabosti i greske tog vremena jer ih nije ni bilo. U tom sjajnom vremenu bilo je tamnih trenutaka ali to je kratko trajalo.Otuda se u pisanju  barata poluistinama , lažima, proizvoljnostima , pa i psovkama. O tračevim i rekla – kazala da i ne govorim. To je moda u delovanju političkih partija i medija. To od sadašnjeg režima traži i EU. Teško se danas član neke partije ili novinar može penjati partijskim lestvicama  ili steći ime u novinarstvu ako nije u stanju da povremeno sočno ispsuje SFRJ, SKJ, Tita.
Otuda je pravo zadovoljstvo za Jugoslovene čitati te laži i klevete na naš račun jer je njihova neistinitost toliko očita i smešna  da je ne treba ni dokazivati. Tih bisera ima kod Basare i G.Markovića ali  najviše u smušenim tekstovima E.Ras . Navešću samo dva : „ ...inače su domovi zdravlja bili stvoreni  da vas proglase zdravim i kad ste bili bolesni...“ , pa „ pola stanovništva otkucavalo drugu polovinu? Brat brata, žena muža!“ Ove neumnosti  ni „žuta štampa „ ,koju G.Marković strasno kritikuje, ne bi objavila!
 Posebno je kivna na Tita pa je tako njegov dom „obuhvatao ceo jedan arhipelag na Jadranu, a usput, širom zemlje još na stotine i stotine rezidencija „. Maštovita laž, nema šta. Ukupno ih je desetak a najčešće je boravio u Karađordjevu, Brdu kod Kranja i na Brionima a i one su bile otvorenog tipa i za sva  lica iz saveznih i republičkih organa vlasti, turiste , strane drzavnike itd.. A istina je ,naravno, da je Jadran bio narodno  more,  načičkan radničkim i dečijim odmaralištima (veća preduzeća ,recimo, Valjaonica Sevojno, imala su svoja ) a da ne govorim o brojnim privatnim vikendicama koje su nicale kao pečruke duž obale duge 2000 km. U sezoni jun –septembar Jugoslavija se selila na more.Sad se tamo brčkaju stranci a mi Jadran gledamo samo na starim razglednicama! Onda , „ godišnje bar pola godine bio na putu oko sveta“ itd. Sva Titova putovanja donosila su nam ogromne ekonomske i političke koristi .Bio je veliki drzavnik ali i danas nedostižni biznismen , ne za ličnu korist već za zemlju.Nije iznenadjenje što je na nedavnom istraživanju javnosti  RTS na pitanje „Da li imate dobro ili loše mišljenje o J.B.Titu“ reklo dobro 66,0 odsto ispitanih, i dobro i loše 13,1, loše 11,7 i ne znam 9,2..
Jedna od najčešćih meta antijugoslovena i antititoista je i jugoslovensko bratstvo i jedinstvo. Sva je izrešetana iako su  nacionalna i verska ravnopravnost preko dvadeset naroda i narodnosti te nekoliko konfesija u SFRJ pravno – politički bili dovedeni do savršenstva u Ustavu 1974 . i overeni u praksi decenijskog zajedničkog života i rada .
Nerazumljiva je i tvrdnja da smo bili „lišeni svih sloboda“. Socijalističko samoupravljanje je najviša kota ljudskih prava i sloboda do sada,  ne samo kod nas nego i u svetu. To se najbolje moglo sagledati tamo gde je živela i radila većina ljudi – u preduzeću – ustanovi i na selu i gde je količina tih prava i sloboda bila najveća. Zatvoreni u svoje profesionalne enklave i udaljeni od sveta rada intelektualci poput Basare, Markovica i Rasove su sistem gledali i ocenjivali subjektivno pri čemu je lična sudbina bila primarni faktor. Iako su imali skoro idealne uslove za kulturnu i umetničku delatnost - dela koja su stvarali nisu zainteresovala širi krug ljudi u zemlji  a i stvarana su više po stranim narudžbinama. U inostranstvu su imala i bolju prodju nego u zemlji pa otuda i toliko otrovnih reči u njihovom pisanju o sopstvenoj zemlji i narodu.

Stevan Mirković, general u penziji
23.7.2009
(trad. di Dk)

Jugoslavi

Nella sezione OPINIONI del giornale Politika, gli jugoslavi sono ospiti frequenti. Purtroppo, perlopiù siedono sulla panchina degli imputati. Ci chiamano jugonostalgici, il che non è esatto al cento per cento. Esiste un forte movimento sociale per la costituzione della nazionalità jugoslava. In Serbia, la promuove l'organizzazione sociale "La nostra Jugoslavia". Nel censimento del 1981, 1.219.045 cittadini della RFSJ si espressero come Jugoslavi (nel 1971 erano 273.077). La maggior parte di loro (441.941) erano dalla Serbia (Provincia autonoma di Vojvodina: 167.215, Provincia autonoma Kosovo e Metohija: 2.647). Nel censimento del 1991 nella Serbia si era rilevato un decremento sui 317.000 (PA Vojvodina: 168.859, PA Kosmet 3.070).
Gli articoli scritti su di noi nella colonna OPINIONI, di regola, sono negativi. Finora nessuno jugoslavo, e probabilmente siamo in tanti, ha avuto l'opportunità di rispondere tramite questa colonna a queste osservazioni negative. Solo di recente, uno di noi, Dušan Babić, giornalista di Sarajevo, ha sfruttato tale possibilità.
Gli articoli anti-jugoslavi sono solitamente scritti da ex-jugoslavi, e se volete anche da ex-comunisti. Spesso si tratta del tentativo di lavarsi dai peccati per essere stati jugoslavi e comunisti, e quindi loro ora gonfiano errori e lacune di quel periodo, il che conferma il vecchio detto che "il convertito [all'Islam] è peggiore del turco ottomano". Una volta, durante il periodo socialista costoro erano politicamente leali e benestanti cittadini. C'erano anche quelli che, dopo aver commesso qualche errore, finivano in galera; oggi questi personaggi descrivono le loro giornate trascorse a cogliere patate come una pesante prigionia!
Certamente è difficile trovare e descrivere gli errori e lacune più significativi in quel periodo, per il mero fatto che non ce n'erano. In quel periodo brillante ci sono stati anche dei momenti scuri, ma di breve durata. Per questo motivo, in questi loro articoli odierni si fa manipolazione usando mezze-verità, menzogne, definizioni arbitrarie e perfino oltraggi. Dei pettegolezzi non vorrei neanche parlare; sono in voga nell'attività dei partiti politici e dei mass media. Anche l'UE esige questo comportamento dall'attuale regime. Sarà difficile il percorso nella carriera di membro di un partito o di giornalista, se non si è capaci di bestemmiare, di tanto in tanto, contro la RFSJ, contro la Lega dei Comunisti e contro Tito.
Ecco da dove deriva la soddisfazione per gli jugoslavi odierni: dalla lettura di queste menzogne e calunnie sul nostro conto, perchè la loro falsità è talmente evidente e ridicola che non si deve neanche argomentare. Tali perle sono coltivate dallo scrittore Basara e dal regista G. Markovic, ma si trovano innanzitutto nei confusi testi scritti da Eva Ras. Ne cito solo due: "... del resto, i poliambulatorii erano ideati per dichiararvi sani anche quando eravate malati..." e "la metà della popolazione spiava l'altra metà: fratello contro fratello, marito contro moglie!" Queste idiozie non le avrebbe mai pubblicate neanche la "stampa gialla" che G. Markovic critica cosi appassionatamente!
Eva Ras è arrabbiata in modo particolare con Tito, e nei suoi scritti le abitazioni di Tito "comprendevano un intero arcipelago del mare Adriatico e nel paese centinaia e centinaia di ville residenziali". Una menzogna fantasiosa, bisogna ammettere. In totale queste ville sono una decina, mentre Tito di solito soggiornava nella villa di Karađorđevo, a Brdo presso Kranj e sulle isole di Brioni. Queste ville erano aperte a tutti i funzionari degli organi federali e delle repubbliche, a turisti, funzionari pubblici stranieri, eccetera. La verità è, naturalmente, che l'Adriatico era un mare popolare, sovrappopolato di colonie per i lavoratori e i bambini (le grandi imprese, per esempio il Laminatoio Sevojno, avevano propri alberghi), per non parlare delle moltissime seconde case che crescevano come funghi lungo i 2000 km del litorale. Nel periodo giugno-settembre la Jugoslavia si trasferiva al mare. Ora lì si fanno il bagno gli stranieri, mentre noi osserviamo l'Adriatico sulle vecchie cartoline! Poi, " Tito per almeno la metà di ogni anno stava in giro per il mondo", eccetera. Tutti i viaggi di Tito ci hanno portato enormi benefici economici e politici. Lui era un grande statista ed un uomo d'affari del calibro che oggi è difficilmente raggiungibile, e lo faceva non per scopo personale, ma per il paese. Non è perciò sorprendente che in un recente sondaggio dell'opinione pubblica, sulla domanda della TV di Serbia: "Avete una buona o una cattiva opinione in merito a J.B. Tito, il 66,0% ha risposto "buona", "buona e cattiva" il 13,1%, "cattiva" l' 11,7%, "non lo so" il 9,2%.
Uno dei più frequenti bersagli degli antijugoslavi e anti-titoisti è la Fratellanza e Unità jugoslava. Essa è oramai tutta trafitta dalle loro cannonate, sebbene l'eguaglianza nazionale e religiosa di più di venti nazioni e popoli nella RFSJ fosse realizzata alla perfezione nella Costituzione del 1974 e certificata nella prassi quotidiana della pluridecennale vita e lavoro in comune.
Inoltre, non si può comprendere l'affermazione secondo cui siamo stati "privati di ogni libertà." L'auto-gestione socialista è la cima più alta dei diritti umani e delle libertà raggiunte finora non solo da noi, ma anche in tutto il mondo. Questo dato di fatto si poteva rilevare al meglio nei luoghi dove la maggior parte dei cittadini ha vissuto e lavorato: nelle imprese, nelle istituzioni e nei villaggi, dove la quantità di questi diritti e delle libertà, era la più grande. Chiusi nelle loro enclaves professionali e distanti dal mondo, gli intellettuali come Basara, Markovic e Rasova hanno guardato e valutato quel sistema in un loro modo soggettivo, per cui la loro identità personale e il loro destino sarebbero fattori primari. Sebbene avessero condizioni quasi ideali per svolgere l'attività culturale ed artistica, le opere che loro ideavano non erano interessanti per la cerchia più vasta della gente nel paese; e per la maggiorparte, tali opere erano create da committenti esteri. Loro hanno avuto all'estero un riconoscimento migliore che nel paese, e per questa ragione nei loro articoli si trovano così tante parole cariche di veleno sul proprio paese e sul proprio popolo.
 
Stevan Mirkovic, generale in pensione
23.7.2009


http://komunisti.50webs.com/jugofobija.html

Jugofobija sa usporenim dejstvom

Dusan Babić, publicista, Sarajevo, Politika 22.7.09

Pres clipping
JUGOSLAVIJA
 
Prer tri meseca polemisao sam sa Evom Ras, inspirisan njenim tekstom „ Tito bez holiduzovanja“ ( 24.4.2009). Reakcije na moj ispis nije bilo, što objašnjavam jugofobnom eksplozijom sa usporenim dejstvom. U najnovijem izlivu jugofobnih emocija Rasova ne govori istinu! Na jednom mestu doslovno kaže: „Bili smo lišeni svih sloboda...“, insinuirajući denucijantski karakter  ljudi sa ovih prostora! I to en masse („ pola stanovništva je otkucavalo drugu polovinu“).Kako je uopšte došla do tako egzaktnih podataka? Možda čini aluziju na jedan raspis nemačkih vlasti u okupiranom Beogradu, kako nema više potrebe da otkucavaju druge ljude, jer već imaju dovoljno informacija. Otkucavanje nije nipošto, niti isključivo srpska zanimacija, već opšta planetarna pojava, uz nužnu napomenu  kako nema pouzdane metodologije u utvrdjivanju razmera denuncijatskih sklonosti ljudi.
Da li smo dosista bili lišeni svih sloboda? Na sličnom fonu sam ovih dana javno polemisao sa dr Ivom Bancem koji je, učestvujući na jednoj sesiji u Sarajevu, o temi zločina komunističkih režima, izložio tezu kako su jugoslovenski i sovjetski model u suštini jednaki?! Dr Banac tvrdi kaklo „ u ključnim stvarima  funkcioniranja sistema , toleriranja opozicije , toleriranja javne reči i govora nije bilo bitnih razlika „. U suštini istu tezu pokušava plasirati i Rasova. Da apstrahujem ovde socijalne i ekonomske aspekte bivše Jugoslavije ( sredinom šezdesetih godina prošlog veka beležila je najdinamičniju stopu privrednog rasta u svetu ) , te da se isključivo fokusiram  na sferu kulture i umetnosti, dovoljno je spomenuti čuveni Krležin ljubljanski referat, objavčljivanje Ćopićeve „ Jeretičke priče“, avangardnu grupu „Medijala“, filozofski krug oko „Praksisa“, ideološko-subverzivni „crni talas“ u kinematografiji, a opop i rok muzici i da ne govorim. Sve je to predstavljalo nedosanjan san u zemljama lagera i sovjetskog monolita. ....* Ostaju mi nejasne pobude Rasove histerične jugofobije.Da li zbilja slučaj nemara u domu zdravlja, što je ishodilo gubitkom majke i muža, u šta zbilja sumnjam, može predstavljati alibi da se popljuje jedna zemlja i jedna ideja. Da li Rasova ove obede piše iz ambijenta i vizure tranzicijskog bespuća, u kojem je objavila, zamisliter, već pet knjiga!“
 
* To ne znači da u socijalističkom bloku  nije bilo socijalističke demokratije . SSSR je u njemu bio najuticajnija država kao što je, na primer, SAD danas u evroatlanskom svetu. Taj uticaj se najviše vezuje za ime Staljinas i njemu pripisuju diktatorska ovkašćenja. To je teza Zapada.

Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia - onlus
 
sito internet: https://www.cnj.it/
posta elettronica: jugocoord(a)tiscali.it
notiziario telematico JUGOINFO:
http://groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/messages