Coordinamento
Nazionale per la Jugoslavia - onlus
COMUNICATO STAMPA
Hooligans serbi? Sgombriamo il campo
dagli
equivoci
Gli incidenti provocati da elementi che ostentano simbologie e slogan
"ultranazionalisti serbi", sia a Belgrado lo scorso 10 ottobre
(manifestazione contro il "gay pride" svoltosi in contemporanea) sia a
Genova ieri sera 12 ottobre (in occasione della partita Italia-Serbia,
che perciò non si è potuta svolgere) contribuiscono ad accentuare
l'immagine già negativa che è stata appiccicata addosso alla Serbia e
ai serbi negli ultimi 20 anni.
Addirittura il presidente del Senato Renato Schifani ha dichiarato:
"Quello che è accaduto ieri allo stadio di Genova (...) mostra il volto
peggiore di un'Europa ancora troppe volte attraversata dalla violenza
di chi rifiuta la civiltà, la dignità, il rispetto della persona". (1)
Non ci vuole una particolare fantasia per associare tale "volto
peggiore" alla Serbia e ai serbi, attribuendo così a tutto un popolo
(etnia? razza?) il rifiuto della superiore "civiltà" di Schifani. Su
questa linea si pone esplicitamente la associazione revanscista degli
esuli istro-dalmati, che titola di "follia serba" e collega la violenza
da stadio a "quell'odio di matrice balcanica" di cui sarebbero stati
vittime le "comunità degli italiani" durante la Resistenza
antifascista. (2)
Di fatto, tanti in Italia in queste ore si stanno sbizzarrendo a
collegare, in buona o cattiva fede ma comunque impropriamente, le
violenze degli "hooligans" con le presunte crudeltà dei partigiani
jugoslavi, riassunte con la parolina in codice "foibe". Prima dunque di
entrare nel merito della questione "hooligans serbi", è necessario
sgombrare il campo dal primo e più penoso equivoco: tra i due argomenti
- quello delle "foibe" e quello degli "hooligans" - non esiste alcun
collegamento possibile se non quello dettato dal ben noto sillogismo
razzista italiano, per cui slavi = barbari = infoibatori. (3)
Si pone tuttavia certamente la questione di quale significato dare, in
termini sociali e politici, a questo fenomeno degli "hooligans serbi".
Chi osserva le cose in superficie nota che gli "hooligans" agitano la
questione del Kosovo - con striscioni, slogan, e richiami al 1389, anno
della battaglia di Campo dei Merli. La questione è tuttavia sollevata
in termini meramente "etnici" ("il Kosovo è serbo e non è albanese"),
in maniera del tutto incongruente e contraddittoria dal punto di vista
storico-politico. Infatti chi abbia voglia di informarsi e conoscere un
po' di storia di quella regione scoprirà che un Kosovo completamente
albanizzato - come è tornato ad essere oggi - fu il progetto,
realizzato nel corso della II Guerra Mondiale, proprio del Fascismo e
del Nazismo. (4) Dunque da un punto di vista storico-politico rigoroso,
porre la questione del Kosovo in Serbia non è cosa priva di
contraddizioni per chi si professa nazifascista e/o cetnico.
Ovviamente, chiedere rigore ideologico-storico-politico a degli
"hooligans" può essere una pretesa eccessiva. Ma alla destra che è
attualmente al potere in Serbia tale richiesta dovrebbe essere
formulata, oppure no?
Questo è in effetti il problema che sussiste sicuramente. Con il golpe
anti-jugoslavo, di cui proprio in questi giorni ricorreva il decimo
anniversario, in Serbia è salita al potere una classe dirigente non
solamente ultraliberista ed alleata del FMI, della NATO e della UE: a
prendere il potere sono stati anche i diretti eredi di quella
tradizione cetnica oscillante tra fedeltà alla integrità nazionale e
fedeltà ai propri mentori e padroni stranieri. L'atteggiamento dei
cetnici di allora non è diverso da quello dei cetnici di oggi
(intendiamo quelli veri, dall'ex Ministro Vuk Draskovic in poi, e non
gli "hooligans"): oggi come allora i collaborazionisti dell'occupante
straniero hanno accettato lo squartamento della Jugoslavia e la
secessione del Montenegro e del Kosovo (5) proprio mentre si gongolano
tra simbologie reazionarie e nostalgiche, revisionismo storico
anti-partigiano, e sciovinismo anti-islamico. (6)
Certamente, negli stadi e nelle piazze l'estremismo teppista trova
anche alimento nei settori sociali sconfitti, delusi ed impoveriti
dagli eventi balcanici degli ultimi 20 anni - inclusi ovviamente i
profughi dallo stesso Kosovo. Ma non ci sembra questa la componente
determinante, quanto piuttosto quella costituita dai numerosissimi
provocatori infiltrati dai "servizi di sicurezza" che esistono in tutte
le tifoserie, calcistiche o meno, e svolgono un ruolo ben preciso e
prevedibile. (7)
Quale potrebbe essere la strategia provocatoria in questo caso? Ci sono
almeno due funzioni "utili" che questi "hooligans" stanno svolgendo.
Innanzitutto, gli incidenti non sono affatto "destabilizzanti" per il
governo serbo. Viceversa, con essi la stessa questione del Kosovo viene
relegata a questione "di ordine pubblico" e definitivamente sepolta -
assieme ai serbi-kosovari, che sono oggi o profughi oppure prigionieri
nei "bantustan" della provincia.
L'unica destabilizzazione possibile che gli incidenti di Genova possono
arrecare è quella dei rapporti tra Berlusconi e Tadic, il cui incontro
previsto in questi giorni, in occasione di un summit bilaterale, era
già stato rimandato. Ma se di questo si tratta, cioè di una strategia
internazionale (degli USA) per allontanare la Serbia dai paesi "amici"
continuando ad isolarla, allora bisognerebbe pure avere il coraggio di
parlarne apertamente, in Serbia ma soprattutto in Italia, dove invece
non sappiamo far altro che professare disprezzo verso i nostri vicini
jugoslavi - di tutte le nazionalità.
Per CNJ- onlus, il Consiglio Direttivo
13 ottobre 2010
Note:
(1) http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/\
arresti_italia_serbia-7997211/index.html?ref=search
(2) http://www.anvgd.it/index.php?option=com_content&task=view&\
id=10010&Itemid=111 . Razzista è stata anche la prima risposta
"di massa" alle violenze che gli "hooligans" stavano scatenando nello
stadio di Genova: dalla gradinata nord sono partiti cori <<
Zingari, zingari di merda >>: http://www.anvgd.it/index.php?option=com_content&task=view&id=\
10009&Itemid=111 .
(3) In questo caso il primo termine di paragone è stato semplicemente
"allungato": serbi = slavi, e dunque serbi = infoibatori. Il sillogismo
non è solamente razzista e bugiardo nel merito delle "foibe" (si veda
tutta la documentazione raccolta o citata alla nostra pagina: http://www.cnj.it/documentazione/paginafoibe.htm
), ma è insostenibile anche dal punto di vista strettamente storico e
politico. Infatti, tra le popolazioni jugoslave, non sono i serbi ad
essere stanziati al confine orientale italiano e dunque ad essere stati
lì coinvolti nella Resistenza partigiana, ma casomai sloveni e croati.
Gli "hooligans" di Belgrado e di Genova, per simbologia ed argomenti
ostentati non possono essere da nessun punto di vista intesi come eredi
dei partigiani. Ovunque sono visibili le foto del capo dei teppisti di
Genova con il braccio teso nel saluto nazifascista e gli elementi
grafici celtico-nazisti tatuati sul corpo; inoltre, tutti i
commentatori parlano di "estremisti di destra" per quanto riguarda
questi "hooligans", sia quelli di Belgrado che quelli di Genova.
(4) http://www.cnj.it/documentazione/KOSMET/foto.htm
. L'opzione "nazionalista serba" in campo nazifascista fu a quel tempo
minoritaria e perdente: i collaborazionisti serbi degli italiani e dei
tedeschi (Nedic, Ljotic) *accettarono* l'amputazione del Kosovo dalla
Serbia ed anzi contribuirono a metterla in atto. Sul fronte
antifascista c'erano inizialmente gli ufficiali monarchici di Draza
Mihajlovic - i cosiddetti cetnici - i quali però erano molto più ostili
ai comunisti che non ai nazifascisti: cosicchè si mossero con tanta
ambiguità da essere ben presto "scaricati" dagli Alleati
angloamericani, che trovarono più affidabile appoggiarsi al
patriottismo internazionalista jugoslavo dei partigiani di Tito. Nella
fase finale della II Guerra Mondiale, quelli tra i cetnici che non si
erano già sbandati combattevano al fianco dei nazifascisti.
(5) Si veda: http://www.cnj.it/POLITICA/serimo2003.htm
, http://www.cnj.it/POLITICA/cnj2008.htm
.
(6) Abolita nel 2001 la festa nazionale della Jugoslavia multinazionale
- il 29 Novembre -, il nuovo inno nazionale della Serbia è oggi la
litania bigotta "Boze Pravde" ("La giustizia divina"), le immagini di
Draza Mihajlovic campeggiano ovunque ed il fatto che i giocatori in
campo usino la simbologia delle "tre dita" è un qualcosa che ai tempi
del tanto vituperato Milosevic era inconcepibile.
(7) << Il Pd chiede al ministro degli interni "di capire come sia
stato possibile che questo gruppo di violenti sia potuto giungere in
Italia, a Genova e dentro allo stadio con tutto il corredo di armi
improprie senza che nessuno sia stato in grado nè di fermarli, nè di
isolarli e nè di disarmarli. (...) "Non erano venuti soli a Genova", ha
osservato da parte sua il presidente della Federcalcio serba, Tomislav
Karadzic, confermando in sostanza quanto da lui detto ieri sera a
Genova subito dopo la sospensione della partita: per Karadzic infatti
si sarebbe trattato di un piano preordinato della tifoseria ultras per
creare incidenti e far saltare l'incontro. (...) "Mi domando una cosa:
chi ha permesso a questi disgraziati di entrare in Italia?". E' quanto
si chiede il sindaco di Genova, Marta Vincenzi. (...) La Vincenzi
rivela tra l'altro che (...) si era anche messo in contatto con la
questura "e mi sono sentita dire che gli agenti erano lì ma che quelli
erano dei delinquenti e si doveva evitare che finisse in tragedia. Ho
capito che c'era una linea morbida per evitare la tragedia" >>.
Sulla strana dinamica degli avvenimenti a Genova si veda: http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/arre\
sti_italia_serbia-7997211/?ref=HREA-1 , http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/pole\
mica_maroni-8010519 .
|
Italijanska
koordinacija za Jugoslaviju - onlus (neprofitna društveno korisna
organizacija)
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
Srpski huligani? Očistimo prvo ovu temu od
dvosmislenosti i pogrešnih shvatanja
Incidenti koje su se desili 10. oktobra u Beogradu, prilikom
manifestacija protiv parade "gay pride" koja se održavala u to isto
vreme, kao i ovaj u Đenovi 12. oktobra uveče u prilici održavanja
fudbalske utakmice Italija-Srbija, a koja zato nije mogla biti održana
- doprinose jačanju već negativne slike prišivene Srbiji i Srbima u
zadnjih 20 godina.
Čak je i Renato Schifani, predsednik italijanskog Senata, izjavio:
"Događaji koji su se odigrali juče na stadionu u Đenovi (...) prikazuju
ono najgore lice jedne Evrope kojom se još uvek širi nasilništvo koje
odbija civilizacijske norme, dostojanstvo i poštovanje čoveka". (1)
Nije potrebno biti posebno maštovit da se to "najgore lice" asocira sa
Srbijom i Srbima, te da ga se na taj način, prišije celom narodu
(etniji - kako to kažu u Evropi, rasi?) koja odbija superiorne
"civilizacijske norme" koje spominje Schifani. Na ovakvoj liniji
ocenjivanja postavlja se otvoreno i revanšističko italijansko udruženje
izbeglica iz Istre i Dalmacije, koje dodaje ono svoje o "srpskom
ludilu", te nasilje na stadionu povezuje sa "onim nasiljem sa
balkanskim pečatom", čija su navodno bilas žrtvom "zajednica italijana"
u vreme Antifašističkog pokreta otpora. (2)
U Italiji se doista u ovom momentu mnogi iživljavaju da u dobroj ili
lošoj nameri, ali u svakom slučaju na neodgovarajući način, dovedu u
vezu nasilništvo "huligana" sa pretpostavljenom brutalnošću
jugoslovenskih partizana, koje se zbirno opisuje pod matricom "foibe -
jame". Pre nego što se, dakle, diskutuje o temi "srpskih huligana",
mora se prvo raščistiti polje posmatranja od prvog i najtežeg vida
pogrešnog shvatanja: između dve teme - "foibe - jame" i "huligana" - ne
postoji nikakva moguća veza ili znak jednakosti, osim onog koji se
nameće u dobro poznatoj italijanskoj rasističkoj jednačini, prema kojoj
su sloveni = varvarski narod = infoibatori (bacači ljudi u jame). (3)
Svakako da se postavlja pitanje koje se društveno i političko značenje
treba dati ovom fenomenu "srpskih huligana". Površni posmatrači
zapažaju da "huligani" svojim natpisima, parolama i pozivanjem na 1389.
godinu, kada se odigrala bitka na Kosovu polju, mašu temom Kosova. Ovom
temom, međutim, oni mašu kroz čisto "etnički" pristup ("Kosovo je
srpsko, a ne albansko"), i to na neusaglasiv i kontradiktoran način sa
istorijsko-političke tačke gledišta. Oni koji žele da se bolje obaveste
i upoznaju istoriju ovog područja, otkriće da je Kosovo kao potpuno
albanizovana zona, kakvo je ono danas ponovo postalo, predstavljalo
fašističku i nacističku zamisao realizovanu tokom II svetskog rata. (4)
Sa strogo istorijsko-političkog stanovišta, za one koji se izjašnjavaju
kao nacifašisti i/ili četnici, samo postavljanje pitanja o Kosovu u
Srbiji, predstavlja temu punu kontradiktornosti.
Svakako da bi bili preterano od "huligana" tražiti da poseduju
istorijsko-političku disciplinu u svom načinu razmišljanja. Ali, mi se
pitamo da li bi se to pitanje trebalo postaviti desnici koja je sada na
vlasti u Srbiji?
Ovaj problem zaista postoji. Sa anti-jugoslovenskim pučem čija se
decenija ovih dana obeležava, u Srbiji je na vlast stupila vladajuća
klasa koja nije samo ultraliberalistička te povezana sa MMF-om, NATO-om
i EU: vlast su uzeli direktni potomci tradicionalnog četništva koje je
lebdelo između vernosti nacionalnom jedinstvu i lojalnosti prema
inostranim savetnicima i gazdama. Današnji četnici ne ponašaju se
drugačije od onih u prošlosti (pod ovim podrazumevamo one prave
četnike, od bivšeg ministra Vuka Draškovića, pa nadalje, a ne i
"huligane"): i u današnje vreme, kao u ono pređašnje, ponavlja se
situacija u kojoj kolaboracionisti inostranih okupatora prihvataju
komadanje Jugoslavije i odvajanje Crne Gore i Kosova (5), dok se
istovremeno razmeću sa svojim reakcionarnim i nostalgičnim simbolima,
anti-partizankim istorijskim revizionizmom, te anti-islamskim
šovinizmom. (6)
Svakako da na stadionima i trgovima, ekstremistički razbijački pokret
nalazi svoje tlo u poraženim delovima društva koji su ujedno razočarani
i osiromašeni zbivanjima na Balkanu u proteklih 20 godina - među njima
se naravno nalaze upravo i izbeglice sa Kosova. Nama se, međutim, ova
komponenta ne čini odlučujućom, već ona koju čine brojni provokatori
"bezbednosnih službi", kakvih ima u svim navijačkim grupama, bilo da se
radi o fudbalu ili nekom drugom sportu. Oni imaju precizan zadatak čije
rezultate mogu predvideti. (7)
U čemu bi se sastojala ta strategija provokacija, kad se o ovoj oblasti
radi? Ovi "huligani" obavljaju najmanje 2 "korisna" zadatka.
Pre svega, ovi incidenti ni u kom slučaju ne destabilizuju Vladu Srbie.
Upravo je obrnuto: njima se samo pitanje Kosova svodi na temu iz sfere
"javnog reda", te se na taj način samo pitanje definitivno sahranjuje -
skupa sa Srbima sa Kosova, koji su danas ili izbeglice, ili pak
zatvorenici u "bantustanima" ovog regiona.
Jedini štetan efekat koji incidenti iz Đenove mogu imati, predstavljen
je u destabilizaciji odnosa Berluskonija i Tadića, čiji je sastanak,
inače planiran za ovaj period pod vidom bilateralnog samita, već
pomeren. Ali, ako je o ovome reč, tj. o međunarodnom strateškom planu
(od strane USA) da Srbiju udalje od "prijateljskih" zemalja i nastave
sa njenom izolacijom, u tom slučaju mora se smoći snage da se o ovome
otvoreno govori u Srbiji, ali pre svega u Italiji, jer ovde znamo
jedino da širimo prezir prema našim jugoslovenskim susedima svih
narodnosti.
Za CNJ- onlus, Upravni savet
13. oktobra 2010. g.
Napomene:
(1) http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/\
arresti_italia_serbia-7997211/index.html?ref=search
(2) http://www.anvgd.it/index.php?option=com_content&task=view&\
id=10010&Itemid=111 . I prva "masovna" reakcija na nasilništvo
"huligana" na stadionu u Đenovi, takođe je bila rasistička: sa severne
tribine krenuli su uzvici << Cigani, cigani govnari >>: http://www.anvgd.it/index.php?option=com_content&task=view&id=\
10009&Itemid=111 .
(3) U ovom slučaju, prvo poređenje je samo malo "produženo": Srbi =
Sloveni, pa stoga Srbi = infoibatori (bacači u jame). Ovaj silogizam
nije samo rasistički i lažan kad se radi o "foibama - jamama"
(pogledati svu prikupljenu dokumentaciju na našoj stranici: http://www.cnj.it/documentazione/paginafoibe.htm
), već je neodrživa i sa čisto istorijske i političke tačke gledišta.
Na istočnoj granici Italije, od svog jugoslovenskog stanovništva, nisu
živeli razmešteni Srbi, već su se u Pokret otpora uključili Slovenci i
Hrvati iz tog područja. Po simbolima i shvatanjima koje proklamuju,
"Huligani" iz Beograda i Đenove ne mogu ni sa jedne tačke gledišta biti
posmatrani kao potomci partizana. Na sve strane može se videti
fotografija vođe ovih tabadžija, kako pozdravlja naci-fašističkim
pozdravom, kao i grafički keltsko-nacistički elementi istetovirani po
telu; svi komentatori, ujedno, govore da se radi o "desnim
ekstremistima", kako onima iz Beograda od pre nekoliko dana, tako i
ovima iz Đenove.
(4) http://www.cnj.it/documentazione/KOSMET/foto.htm
. "Nacionalna srpska" opcija u okvirima naci-fašizma u ono doba, bila
je manjinska i gubitnička: srpski kolaboracionisti Italijana i Nemaca
(Nedić, Ljotić) *prihvatili su* odsecanje Kosova od Srbije, te su čak i
doprineli njegovom realizovanju. U početnom periodu na antifašističkoj
strani bili su kraljevski oficiri Draže Mihajlovića - takozvani četnici
- koji su, međutim, bili mnogo više neprijatelji komunistima nego
nacistima i fašistima: usled te svoje velike nestalnosti, angloamerički
saveznici su ih veoma brzo otkačili, obzirom da im je bilo pouzdanije
da se oslone na jugoslovenski internacionalistički patriotizam Titovih
partizana. U završnoj fazi II svetskog rata, od onih četnika koji dotle
nisu zastranili, boreći se uz rame sa naci-fašistima.
(5) Pogledati: http://www.cnj.it/POLITICA/serimo2003.htm,
http://www.cnj.it/POLITICA/cnj2008.htm
.
(6) 2001. godine ukinut je državni praznik višenacionalne Jugoslavije -
29. Novembar -, nova sadašnja državna hima Srbije je jedna bogomoljna
litanija "Bože Pravde", fotografije Draže Mihajlović vise na sve
strane, a "tri prsta" koje sada uvis podižu fudbaleri. nije bilo moguće
zamisliti u vreme tako omrznutog Miloševića.
(7) << Italijanska stranka Pd od Ministra unutrašnjih poslova
traži "da razjasni kako je bilo moguće da ova grupa nasilnika uđe u
Italiju, u Đenovu, te u sam stadion, sa svim nedozvoljenim oružjem, a
da ih niko zaustavi, izoluje i razoruža. (...) "Oni nisu otišli sami u
Đenovu", zapazio je sa svoje strane Predsednik Fudbalskog saveza
Srrbije, Tomislav Karadžić i time u suštini potvrdio ono što je rekao
sinoć u Đenovi odmah po prekidu utakmice: prema Karadžiću, radilo se o
unapred pripremljenom planu ultra-navijača da izazivaju nerede i tako
upropaste održavanje utakmice (...) "Pitam se jednu stvar: ko je ovim
nesrećama dopustio da uđu u Italiju?". Ovo se pita Marta Vincenzi,
gradonačelnica Đenove. (...) Gradonačelnica Vincenzi izjavljuje između
ostalog da (...) je stupila u vezu sa policijkom upravom "odakle su mi
odgovorili da su se policajci nalazili na licu mesta, ali da se radilo
o delikventima i da se morao izbeći tragičan ishod. Shvatila sam da je
postojao neki meki pristup izbegavanju tog tragičnog ishoda" >>.
O neobičnom odvijanju događanja u Đenovi, pogledati: http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/arre\
sti_italia_serbia-7997211/?ref=HREA-1 , http://www.repubblica.it/sport/calcio/nazionale/2010/10/13/news/pole\
mica_maroni-8010519 .

|